Lamija Džigal-Bektešević, nakon 30 godina života u Nizozemskoj, vratila se u BiH, tačnije u Fojnicu. Kako je ispričala za „Dnevni avaz“, ona je tokom agresije na BiH, sa samo devet godina, otišla iz svoje domovine. Međutim, kako nam je kazala, nije dobrovoljno otišla iz Fojnice te je, i pored dobrog života u Nizozemskoj, želja za povratkom u BiH bila jača.
Dug boravak
– Naša mama je rekla da idemo u Nizozemsku kod moje tetke na godišnji odmor. Htjela nas je zaštititi od zbivanja koja su se dešavala tokom ratnih godina u BiH. U Nizozemsku sam otišla 1992. i mislila sam da ću biti kratko. Međutim, boravak tamo se odužio. Bilo mi je teško jer sam baš bila povezana s Fojnicom. Sjećam se, kad sam došla u Nizozemsku, kako je sve bilo ravno i ružno – priča Lamija.
Nakon što je završila škole, stekla zvanje holističkog terapeuta i menadžera u turizmu, te se udala za Bosanca, odlučila se vratiti u svoju domovinu. Lamija je po povratku u Fojnicu imala želju da posjeduje ergelu konja. Zahvaljujući suprugu Adnanu, sada to i ima.
– Povratak prirodi bio je moj san koji sam ostvarila. Volim inače sve životinje, ali konji su mi sad tu. Imam raznih projekata, a jedan od njih je očuvanje bosanskog brdskog konja i stvaranje ergele Fojnica koja nudi turu konjskom zapregom od Vladić vrha do Slapove Kozice – navodi Lamija.
U planu joj je, kaže, i da pokrene terapijsko jahanje specijalizirano za djecu.
Terapijsko jahanje
– Susrela sam se s dosta hendikepirane djece i ono što vidiš, ima utjecaj na dušu. Mnogo roditelja te djece me upitalo nudim li terapijsko jahanje. To me navelo na razmišljanje, tako da su to sve ideje koje će se i ostvariti. Sam boravak uz konje, druženje s njima, pletenje pletenica, dovoljno je da se dijete smiri – ističe Lamija.
Također, navodi da će, uz pomoć konja, proizvoditi i organsku hranu.
– Drago mi je što sam u srcu i duši Bosanka – kaže Lamija.
Volim djecu
– Ja sam žena koja nije nikad odrasla. Volim djecu, volim biti dijete i kroz dječije oči gledati ovaj svijet. Imam jako veliko, zeleno srce, volim prirodu. Zahvalna sam na tome što sam se rodila u ovakvom gradu okruženom planinama – kazala je Lamija Džigal-Bektešević.
Osim terapijskog jahanja, cilj mi je pružiti toj djeci priliku da se takmiče u parakonjičkom sportu.
