Petak, 19 Jula, 2024

“Amila Džaferagić, benkica bijela, nađene plava i bijela cucla… Likvidirana pucnjem u glavu”

Amila Džaferagić, kći Šemse, rođena 29. februara 1992. godine u Biljanima – Ključ, prepoznata po ocu Šemsi.

Odjeća: Dječija benkica bijela na kopčanje sa tri dugmeta, dječije gegice sive, pamučne bijele duge gaće, štramplice dječije bijele, melni gaćice i pamučna bijela pelena unutra…

Nađeni predmeti: Jedna bijela i jedna plava dječija cucla-duda… Likvidirana pucnjem u glavu – navodi su ovo iz zapisnika sa obdukcije strana 70, leš br. 172
U masovnoj grobnici, jami Lanište, pronađena je i četveromjesečna beba Amila Džaferagić, u zagrljaju ubijene majke. Malena Amila umrla je stiščući ručicama flašicu za mlijeko. Ubijen je i njen četverogodišnji brat Almir.

Amila i članovi njene porodice bili su žrtve masakra koji je srbočetnički agresor počinio nad bošnjačkim stanovništvom u Biljanim kod Ključa u jutarnjim satima 10. jula 1992. godine.

U selu Biljani kod Ključa 10. jula 1992. godine ubijeno je više od 200 mještana, čija su tijela nakon rata većinom pronađena u dvije masovne grobnice.
Tog dana pripadnici 17. lake pješadijske brigade srpske vojske u saradnji sa rezervnim i aktivnim policajcima upali su u ranim jutarnjim satima u Biljane kod Ključa, i ubijali sve redom.
Najstarija žrtva bio je 85-godišnji Bećo Ćehić, dok je najmlađa žrtva bila četveromjesečna beba Amila Džaferagić. Prema podacima Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine, prva otkrivena masovna grobnica naziva Crvena zemlja I pronađena je u novembru 1995. iz koje je ekshumirano šesnaest žrtava.
Najveća masovna grobnica je jama Lanište I iz koje je u periodu od 5. oktobra do 15. novembra 1996. ekshumirano 188 žrtava. Na području Biljana pronađene su 34 pojedinačne grobnice.
Sud Bosne i Hercegovine je u martu 2005. podigao optužnicu protiv Marka Samardžije koji je u svojstvu komandira Treće čete saničkog bataljona u sastavu 17. lake pješadijske brigade VRS-a naredio i učestvovao u masakru u Biljanima.
Prema optužnici, Samardžija je naredio ženama da se upute u pravcu osnovne škole u Biljanima, a muškarce starije od 18 i mlađe od 60 godina je u koloni sproveo u pravcu te iste škole gdje su oni najprije bili zatvoreni u učionice i Dom kulture, a zatim u grupama od po pet do 10 ubijani.
Preostali muškarci su, kako se navodi u optužnici, najprije batinani a zatim smješteni u autobuse sa kojima je preostalo civilno stanovništvo odvezeno na lokalitet Lanište i likvidirano.
Publikacija Ratni zločin u Biljanima, Predmet: Marko Samardžija dokumentuje ovaj predmet Suda Bosne i Hercegovine koji je u novembru 2006. donio presudu i osudio Samardžiju na 26 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti.
10. JULI 1992.
Genocid je započeo u Ključu: Amila je umrla stiščući ručicama flašicu za mlijeko
Međutim, dvije godine kasnije, u drugostepenom postupku pred Sudom BiH, Samardžija je oglašen krivim za zatvaranje i teško oduzimanje fizičke slobode kao zločin protiv čovječnosti i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina.
Iako je većina tijela žrtava ovog masakra pronađena, objelodanjen je kontekst događaja svjedočenjima preživjelih, Samardžija za sada ostaje kao jedini osuđeni konkretno za zločin u Biljanima. Većini ubijenih Samardžija je bio učitelj, učio ih prvim slovima, upravo u školi gdje su zatvarani.
Ostali zločinci, lokalni Srbi i oni koji su došli sa strane, prije svega iz Bosanskog Petrovca i Lušci Palanke, a koji su činili zločine i vršili masovne egzekucije, do sada nisu osuđeni. Hodaju nekažnjeno i slobodno, i 31 godinu nakon stravičnog zločina.

U Ključu je ubijeno više od 700 ljudi, a Ključani su, osim u svom gradu, ubijani i ekshumirani u još osam gradova. Kroz logore Manjača i Kamenica prošlo je više od 1.200 Ključana. Do kraja 1992. godine, blizu 17.000 Ključana, odnosno skoro cjelokupno nesrpsko stanovništvo, bilo je prisiljeno napustiti općinu.
Napad na civilno stanovništvo bio je posljedica provođenja “Uputstva o organizovanju i djelovanju organa srpskog naroda u BiH u vanrednim okolnostima od 19. decembra 1991. godine”, kojeg je donio Glavni odbor SDS-a, a uključivao je i naredbu Kriznog štaba SO Ključ od 27. i 28. maja 1992. godine, prema kojoj je zabranjeno napuštanje općine Ključ ili ulazak građana sa drugih područja na područje te općine.

DODAJ KOMENTAR:

Napomena: Poštovani, molimo Vas da se pridržavate pravila komentarisanja. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje ili bilo kakav drugi govor mržnje. Zadržavamo pravo obrisati takav komentar bez najave i objašnjenja.
POVEZANI ČLANCI

NAJNOVIJE