Porodica, prijatelji i saborci su se prije nekoliko dana na gradskom mezarju Vlakovo u Sarajevu oprostili od brigadira Avde Tuleka, ratnog pilota i komandanta 2. zrakoplovne baze Bihać 5. korpusa Armije RBiH.
Jedan od heroja odbrambeno-oslobodilačkog rata, koji je učestvovao i u najopasnijim zračnim misijama poput helikopterskih letova do opkoljenog Goražda, preminuo je u 70. godini. Međutim, gorak osjećaj ostavlja saznanje da posljednja želja heroja nije mogla biti ispunjena.
Njegova supruga Emira priča nam da je rahmetli Avdo tokom rata bio angažiran u nekoliko gradova BiH, a radni vijek završio je u Sarajevu 2005. godine, kada je penzionisan.
Njegova želja bila je da mu mezar bude dio Aleje veterana u Vlakovu. Uprkos dobrim ljudima na koje je naišla u bolnom procesu nakon smrti, posljednju želju supruga nije uspjela ispuniti.
Ružna ograničenja
– Zakon je takav, nakaradan, i tužna sam zbog toga. Niko od generala koji su bili na dženazi nije znao za propis koji ukop u Aleji veterana ograničava samo na borce s adresom u Sarajevu. Pozivam na hitnu promjenu tog zakona, kako bi se omogućio dostojanstven ukop naših heroja tamo gdje zaslužuju. Njihova hrabrost i žrtva ne poznaju granice administrativnih podjela, pa ni Aleja veterana ne bi trebala biti ograničena na takav način – kaže Emira Tulek.
Emira i Avdo Tulek: Njegova hrabrost nije poznavala granice.
Avdo je rođen u Foči. Vojnu akademiju završio je u Nišu, bio je na službi u Zadru, Mostaru i Splitu, a uoči izbijanja agresije na BiH priključio se Patriotskoj ligi, a potom i Armiji RBiH. Iz Zenice je letio u sve ratne enklave, pa je vijest o njegovoj smrti s posebnim emocijama dočekana i u Goraždu.
– Pričao mi je o tim opasnim letovima. Spuštao se na vatru, koja je bila jedini način navođenja za slijetanje. Avdo i posade dva helikoptera su bili zarobljeni u Međugorju pola godine. Letjeli su za Mostar kako bi evakuirali ranjenike iz Mostara za Zenicu – priča nam Emira Tulek.
Ukopan kod braće
Brigadir Avdo Tulek ukopan je u Vlakovu, blizu svoje dvojice braće koji su poginuli tokom rata, te majke koja je preminula 2011. godine. Emirina utjeha je da je njen suprug svoj smiraj našao blizu njih, ali očekuje da se propis mijenja kako bi se spriječila ova vrsta diskriminacije heroja rata.
– Ja nemam želju niti emotivnu snagu da se upuštam u nešto više, ali želim ukazati na nešto što nije administrativna greška, već zakon KS. Da borci znaju s čim će se suočiti. Zakon ne uzima u obzir službu i žrtvu naših heroja, koji su svoje duše i tijela davali za ovu zemlju. Umjesto toga im se uskraćuje dostojanstvo u smrti i šalje pogrešna poruka sadašnjim i budućim generacijama – ističe Tulek.
Heroji Ratnog zrakoplovstva ARBiH
U svojoj knjizi Izudin Šarić pobrojao je heroje Ratnog zrakoplovstva Armije RBiH. Počevši od rahmetli Džemala Malkića, Envera Čokića i Izeta Džambića, pilota Muje Mušića, Stipe Brakića, Željka Jagića, Jakuba Siočića, Mustafe Kahrića, Mehe Merdanića, Avde Tuleka, Enesa Huseinovića, Ahmeda Zubače, Zehrudina Džidića, Nafije Ćatića, Muje Lotinca, Džeme Mašinovića, Dževada Brgulje, Safeta Derviševića, Mevludina Bešića, pa letača tehničara Dine Karića, Asmira Tokića, Fahrudina Mujagića, Mehe Ajanovića, Alije Limnovića, Zijada Bašića, Amera Hasanagića, Azudina Rešidovića, Fikreta Dupanovića, Mazreka Halita, tehničara Sabre Muratbegovića, Muharema Šabića, Alje Mujčića, Vrce Rahmije, Besima Gašija, Mirsada Džanke, Muje Rahmanovića, Senada Džinića…
