Otmica, prijetnje i silovanje četrnaestogodišnje djevojčice. Ratni zločin u blizini Cazina počinjen u zimu 1993. godine, a dvadesetak godina kasnije novčano kažnjen.
Najmanje 14 osoba zamijenilo je, u zadnjoj deceniji u Bosni i Hercegovini, kaznu zatvora zbog ratnog zločina za novčanu, podaci su do kojih je Radio Slobodna Evropa (RSE) došao u sudovima i Organizaciji za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE). Među njima su i oni osuđeni za silovanje u ratu.
– Zaista je sramno da se trguje s takvim zločinima, pogotovo nad ženama koje su pretrpjele silovanje – kaže za Radio Slobodna Evropa Midheta Kaloper, predsjednica Udruženja žrtava rata Foča 92-95.
Upravo zbog ratnih zločina u Foči, Haški tribunal je prvi put u historiji međunarodnog humanitarnog prava seksualno ropstvo u ratu kvalifikovao kao zločin protiv čovječnosti.
Za silovanje maloljetnice u Cazinu, Amir Ćoralić, bivši vojnik takozvane Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadna Bosna, platio je kaznu od 36.500 maraka (oko 18.000 eura).
Zajedno s dvojicom naoružanih suboraca, on je sredinom decembra 1993. godine, dva sata iz ponoći, odveo dvije djevojčice iz njihovih porodičnih kuća.
Kasnije je u automobilu silovao jednu od njih, a za to je pred Kantonalnim sudom u Bihaću 2015. godine osuđen na godinu zatvora.
Iako zakon predviđa minimalno pet godina zatvora za ratni zločin protiv civila, sporazum o priznanju krivice Ćoraliću je omogućio blažu kaznu, jer je sud priznanje prihvatio kao olakšavajuću okolnost. On je potom iskoristio zakonsku pogodnost i zatvorsku kaznu “otkupio”.
Njegov tadašnji branilac Omer Abdagić smatra da je obzirom na “visinu kazne”, svrha kažnjavanja postignuta.
– Obzirom na način počinjenja krivičnog djela i posljedice koje su proistekle iz svega toga, smatram da je u to vrijeme kazna adekvatna počinjenom djelu – komentariše Abdagić.
On dalje za RSE kaže da je sud u potpunosti prihvatio prijedlog odbrane za izricanjem novčane kazne.
– A istovremeno da se žrtva u postupku obešteti u cjelosti. Što je i učinjeno – navodi cazinski advokat.
Obeshrabrenje za žrtve
Kakav je odnos pravosuđa prema žrtvama i kakvu poruku ova praksa šalje pita se Midheta Kaloper iz fočanskog udruženja žrtava rata. Ona, dodaje, nije ni imala informacije da zakon u BiH omogućava osuđenim ratnim zločincima da otkupe zatvorsku kaznu.
Kaloper ističe da takva situacija može dodatno demotivirati žrtve da svjedoče u sudskim procesima protiv optuženih za ratne zločine.
– To nameće pitanje da li se uopće isplati svjedočiti, ako oni mogu da otkupe takav zločin. Mi željno iščekujemo bilo kakvu presudu, pa taman ona bila i godinu zatvora, ali da se zločin osudi – navodi Kaloper.
Kako se umjesto zatvorskih izriču novčane kazne?
Na suđenjima za genocid i ratne zločine protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika, sudovi u Bosni i Hercegovini uglavnom primjenjuju Krivični zakon iz bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) iz 1976. godine.
Praksa je to otkako je Evropski sud za ljudska prava, odlučujući u predmetu “Maktouf i Damjanović”, 2013. godine zabranio retroaktivnu primjenu Krivičnog zakona BiH iz 2003.
Krivični zakon iz bivše Jugoslavije predviđa blaže kazne za ratne zločine protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika, u odnosu na postojeće krivične zakone u BiH.
Za ratni zločin predviđa kaznu od minimalno pet godina zatvora, ali, ukoliko sud uvaži “olakšavajuće” okolnosti, omogućava izricanje i blažih kazni. Tako su sudovi u BiH proteklih godina kao “olakšavajuće” okolnosti uzimali u obzir priznanje krivnje, porodični status i raniju neosuđivanost.
