Vlado Dijak, cijenjeni pjesnik i tekstopisac iz doba bivše Jugoslavije, autor je kultnih pjesama poput “Selma” i “Stanica Podlugovi”, a pohađao je Gimnaziju u Banjaluci.
Njegove riječi, duboko urezane u kolektivnu svijest naroda, i danas odjekuju, a interpretiraju ih neka od najistaknutijih imena regionalne muzičke scene.
Pjesma “Selma”, koju je proslavila grupa Bijelo dugme, inspirisana je stvarnim događajem iz Dijakovog života, kada je ispratio svoju prijateljicu Selmu Borić na putu do škole. Iako je bio potajno zaljubljen u nju, nikada joj to nije priznao.
Njegova emotivna reakcija i stihovi postali su temelj jedne od najpoznatijih pjesama ex-Yu rock scene.
S druge strane, “Stanica Podlugovi”, još jedan klasik, koji je otpjevao Zdravko Čolić, tematizira prolaznost života i trenutke na jednoj željezničkoj stanici, simboličnom mjestu susreta i rastanka.
Dijak je pisao brojne druge pjesme za pop i rock izvođače, uključujući “Čisti, bijeli snijeg” Arsena Dedića i “Betonska brana” (Indeksi).
Rođen 1925. godine u Brezovom Polju kod Brčkog, Vlado je srednju školu pohađao u Banjaluci. Sa sedamnaest godina pridružio se partizanima.
Nakon rata, završio je Gimnaziju, kratko studirao književnost u Zagrebu i Banjaluci, a zatim je bio poslan na Goli otok kao član Informbiroa.
O svojoj borbi s tuberkulozom i robijanju rijetko je govorio, ali se rado sjećao prijateljstva sa Velesom Perićem, pjesnikom sličnog duhovnog opredjeljenja i boemskog načina života.
Pisao je za Banjalučke novine i Radio Sarajevo.
Objavio je zbirke pjesama kao što su Ambasador boema, Partizanske pjesme, Ljubičasti kišobran, kao i romane Kafana San, Topovi i slavuji i Crni konj.
Osim toga, bio je i talentirani humorista, a za svoj rad dobio je nagradu Zlatni Jež.
Vlado Dijak preminuo je u Sarajevu nakon kratke i teške bolesti. Prijatelji i sugrađani saznali su za njegov odlazak iz poruke na porodičnoj osmrtnici:
Umro je
Vlado Dijak
Ambasador boema.
