Međunarodni praznik rada, 1. maj, prosvjetni radnici u Unsko-sanskom kantonu dočekali su kao radnici sa najnižom plaćom u Federaciji BiH u oblasti obrazovanja, kazala je Zehra Hadžić, predsjednica Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja USK.
– Prosvjetni radnici na području Unsko-sanskog kantona trenutno imaju najniže plaće u Federaciji BiH i ne mogu biti zadovoljni svojim statusom, iako je to stanje popravljeno donekle pedagoškim standardima, gdje oni dobivaju naknadu za otežane uslove rada, ali to nemaju svi radnici. Osnovna plaća je najniža plaća u Federaciji BiH i samim time je u suštini status prosvjetnih radnika jasan. Iz godine u godinu se prosvjetnom radniku nameću nove obaveze, a da to ne prati ekonomski rast i plaća i sve ostalo – kazala je Hadžić za “Avaz”.
Gubitak stanovništva
– Dugi niz godina imamo problem sa odlivom stanovništva, a samim tim i učenika. Iako cijelu BiH pogađa nizak natalitet, kod nas je specifična situacija. USK je kanton koji je najbliži Zapadu i EU, tako da je to još dodatan motiv da ljudi potraže sebi okruženje koje im više pogoduje od samog USK – smatra Hadžić.
– Iz godine u godinu se upisuje sve manji broj učenika i samim tim je status prosvjetnog radnika ugrožen. Kada završi nastavna godina, nastavnici ne znaju da li će radno mjesto na području svoje škole imati u septembru i to je ono što najviše boli prosvjetnog radnika u USK. Već skoro 10 godina neki od njih rade u dvije, ili tri škole, što je otežano kada radnik mora sa tri kolektiva usaglasiti se, od rasporeda do odnosa sa kolegama u kolektivima, sa tri direktora i tako dalje. Sve su to podaci koji ne raduju prosvjetne radnike u USK i otežavaju njihov rad – kazala je Hadžić.
Uslovi rada
– Još uvijek u USK imamo škole koje nemaju vlastite fiskulturne sale, što dovodi do saznanja da se tjelesni odgoj ne odvija u skladu sa nastavnim planom i programom. Radnici rade u neuslovnim prostorijama, nemaju previše mogućnosti za inovacije i za kvalitetniji rad. A, kada se radi testiranje, onda se ono provodi na području FBiH nevezano za uslove u kojima radnik obavlja svoj psoao i onda se to jednako rangira, što je razlog za nezadovoljstvo – pojašnjava Hadžić.
– Širom Federacije u odjeljenja dolaze djeca sa poteškoćama za koje prosvjetni radnici još uvijek nisu obučeni. Postoji širok spektar poteškoća, tako da je teško objediniti da jedan nastavnik može to sve obuhvatiti. U učionici se mora uraditi sve ono što je predviđeno nastavnim planom i programom i nema ostavljanja za sutra – kazala je Hadžić za “Avaz”.
Obrazovna politika
– Problem je što nemamo ministarstvo na nivou države koje bi zacrtalo kuda ide obrazovanje u BiH, a dodatna otežavajuća okolnost je što je Federacija podijeljena na kantone. Svaki kanton donosi svoje standarde i nastavne planove. Jako je teško izjednačiti i prava i uslove rada prosvjetnih radnika. Međutim, i učenici su nam diskriminisani u odnosu na one bogatije kantone i kantone koji ne mogu pružiti kvalitetnije uslove – kazala je Hadžić.
Odnos vlasti
– Naši političari idu pravcem “Upropasti obrazovanje i ja ću vladati dovijeka”. Ako je službenik u jednom kantonu bolje plaćen od nastavnika, samim tim vlast poručuje šta joj je važno: prosvjetni radnik je manje bitan. No, mi ćemo se nastaviti boriti za izmjene Kolektivnog ugovora koje će dati možda veća prava isključivo u obrazovanju – zaključila je Hadžić za “Avaz”.