Ako se 4.100 eura podijeli na dva mjeseca, dolazi se do oko 2.050 eura mjesečno. Na to treba dodati i troškove života u Nizozemskoj, gdje je hrana, prijevoz i osnovne potrepštine znatno skuplje nego u BiH. Iako je smještaj osiguran, sam život van radnog mjesta iziskuje troškove.
Za posao njegovatelja ili medicinske sestre, gdje se radi o teškim pacijentima – često ležećim, što znači i fizički i psihički iscrpljujući rad – 2.000 eura mjesečno i nije velika svota. Još manje to djeluje kada se uporedi s prosječnim platama u zapadnoj Evropi, gdje isti taj posao zna biti plaćen i po 3.000 ili 3.500 eura.
Oni koji se odluče otići, računaju na sigurnost ugovora, uplaćene doprinose i bolju perspektivu nego u BiH. Ali pitanje je – da li je vrijedno trpljenja tuđih muka, dugih smjena i odricanja od porodice za nešto što u konačnici izgleda kao prosječna plata za evropske uslove.
Četiri hiljade za dva mjeseca možda zvuči mnogo kada se posmatra iz perspektive prosječne bh. plate, ali u stvarnosti evropskog standarda to nije dovoljno. A kad se na sve doda težina posla, jasno je da je računica daleko manje sjajna nego što izgleda u oglasima.
