Od 12. oktobra počinje postepeno uvođenje Sistema ulaska/izlaska EU (EES), čija puna primjena počinje 10. aprila 2026. godine. Primjenom napredne tehnologije, EU će dosadašnje pečatiranje pasoša poslati u prošlost, a ulaske i izlaske državljana iz zemalja izvan Šengena evidentirati digitalnim putem. To praktično znači da će i državljani BiH na granici s Hrvatskom morati dati otiske prstiju i fotografije lica, te druge informacije.
U praksi, to, naprimjer, znači da će prelazak jednog autobusa s putnicima trajati satima. Dalje, to znači da nas od aprila čeka pakao na graničnim prijelazima.
„Na lijepe oči“
Od iduće godine uvodi se i Evropski sistem za informacije i odobravanje putovanja (ETIAS), koji će od putnika, izuzev maloljetnika i starijih od 70 godina, zahtijevati da prije putovanja podnesu online zahtjev, odgovore na sigurnosna pitanja i plate taksu od 20 eura.
EU na ovaj način jača sigurnost i poboljšava sistem upravljanja granicama, ali iz ugla BiH nove mjere izgledaju kao dodatne cigle u već visokom zidu prema EU. Profesor međunarodnih odnosa Jahja Muhasilović kaže za „Avaz“ da su one povezane s našim napretkom na evropskom putu.
– Pregovarački status dobili smo doslovno „na lijepe oči“, ali mi reforme i zakone koje smo trebali još nismo usvojili – podsjeća Muhasilović.
Dodaje da se napredak ne može desiti sve dok imamo neslogu u Vijeću ministara.
– Naš evropski put i sama Šengenska liberalizacija ispaštaju zbog toga. Definitivno nismo uradili koliko smo mogli, a s druge strane nije bilo ni adekvatnog pritiska od EU. EU se ne želi miješati u naše unutrašnje prilike, ali od momenta kad smo dobili pregovarački status bilo je jasno da će tu biti trokiranja i kočenja zbog nepostojanja sinhronizacije na političkom nivou. Ne možemo da pratimo neke zemlje koje su otišle korak dalje, jer nemamo unutrašnji konsenzus – kaže Muhasilović.
Ističe da je neophodno BiH što prije integrirati u evropsko tržište, jer je najveći dio izvoza iz naše zemlje vezan za EU.
– U BiH je sve isparcelisano. I ako postoji volja u dijelu političkog spektra, blokade s druge strane onemogućavaju bilo kakvo reformisanje. To se dešava i danas. Evropski put BiH je za mnoge stranke postao jeftini politički populizam i one se često skrivaju iza toga. Kad je potrebno da se suštinski nešto na tom planu uradi, vidite da postoji odsustvo volje i energije – ističe Muhasilović.
Dodatni zid
Najavljene mjere nisu neuobičajene, jer ih primjenjuju i SAD, UK ili Japan, a BiH ih ne može izbjeći, kaže ekonomski analitičar Igor Gavran.
– Pitanje je šta jesmo ili nismo zaslužili svojim neradom. Činjenica je da se s ovim stvara dodatni zid oko EU, a mi smo s druge strane tog zida. EU bi mogla, ali očito ne želi, demonstrirati iskrenost podrške pristupanju naše regije. Na način da iz primjene izuzme bar zemlje kandidate za članstvo, kojih nema puno, a ne da nas stavlja u istu ravan sa Zimbabveom. To bi BiH i ostale zemlje u istom statusu mogle tražiti od EU, pa neka nas javno odbiju i kažu da nas žele držati na istoj distanci kao i one s drugog kraja svijeta – dodaje Gavran.
“Slučajni prolaznik” napravio je nepopravljivu historijsku štetu
Jedan od političara koji je davno bio u prilici da građani BiH izbjegnu ovako stroge mjere pri ulasku u prostor Šengena, odnosno Evropske unije, te da izbjegnu novu torturu i poniženje je Zlatko Lagumdžija.
Propali lider Zlatko Lagumdžija, 2000. godine, kada je BiH imala najveću šansu i kada je uživala ogromnu podršku svih sila svijeta, pa i Evropske unije, bavio se hapšenjima uglednih Bošnjaka, i to prema spisku od 90 patriota kojima je trebao montirati procese.
Alijansa za promjene, koja je pretvorena u alijansu za progone, umjesto da se koncentrira na napredak Bosne i Hercegovine kao države i prođe kroz širom otvorena EU vrata, na čelu s Lagumdžijom je potpuno pogrešnim prioritetima i koncentracijom uništila najbolju i historijsku šansu da se BiH i Bosanci integriraju i postanu ravnopravni u porodici evropskih naroda.
Na kraju, Lagumdžija je ispao veliki ekspert, ali samo za zavađanje ljudi. “Slučajni prolaznik” neslavno je završio svoju političku karijeru jer je osvojio svega 3.000 glasova za Državni parlament te je i istjeran sa čela SDP-a. Nekoliko puta je nakon toga pokušao da unese razdor u toj stranci u pokušajima da se vrati, pa je i isključen iz nje.No, to i nije problem koliko ostaje žal za neponovljivom prilikom za BiH. Da se tada iskoristila šansa, danas bi Bosna i Hercegovina bila članica EU, a pojava Konakovićevog poslovnog partnera Dodika (kupovina zgrade vlasnika Radišića od nevjerovatnih 100 miliona KM, po 16.000 KM po kvadratu, za što je bio preloman Konakovićev glas), bili bi nemoguća misija.
Propali političar i tajni savjetnik neuspješnog ministra vanjskih poslova je otišao s velike političke scene, ali je Bosni i Hercegovini nanio nepopravljive štete koje su vidljive i danas.
Da je „političar“ propuštenih šansi tada uradio državnički posao, sada ne bismo imali Dodika, a ne bismo bili ni zadnji u čekaonici za početak pregovora s Evropskom unijom.