U mnogim porodicama često se nesvjesno očekuje da starije dijete bude uzor i pomogne mlađem, a ta uloga nije samo spontana i površna, već kako tvrde stručnjaci, ima ogroman utjecaj na razvoj, ponašanje I emocionalnu stabilnost mlađe djece.
Iza svakodnevnih igara, svađa i zagrljaja krije se odnos koji oblikuje ličnost i stvara osjećaj pripadnosti koji traje cijeli život.
Psiholozi i stručnjaci za razvoj djece ističu da braća i sestre, posebno stariji predstavljaju prve učitelje, saveznike i uzore. Njihova prisutnost, podrška i ponašanje ostavljaju snažan trag, često veći nego što roditelji primjećuju.
Mlađa djeca prirodno promatraju i imitiraju stariju braću i sestre. Kroz tu dinamiku usvajaju bitne vještine, kako se ponašati u društvu, kako rješavati probleme, kako se postaviti prema školi, prijateljima i emocijama. Starija braća i sestre često prvi pokazuju mlađima šta znači odgovornost, empatija, samopouzdanje, ali i gdje su granice ponašanja.
Kada se djeca suoče s problemima, bilo da je riječ o neugodnosti u školi, prvoj simpatiji ili stresu često se neće prvo obratiti roditeljima, već će stariji brat ili sestra biti taj koji će poslušati, razumjeti i pružiti osjećaj da nisu sami. Ta emocionalna povezanost posebno dolazi do izražaja kada roditelji nisu fizički prisutni ili emocionalno dostupni. Odnosi u porodicama u kojima su starija braća i sestre uključeni i brižni, povezani su s boljim zdravljem kod mlađih, a to su smanjen rizik od anksioznosti, depresije i osjećaja usamljenosti.
Kroz svakodnevne situacije – dijeljenje igračaka, dogovaranje oko crtanih, zajedničke igre i male nesuglasice – mlađa djeca razvijaju socijalne vještine. Stariji brat ili sestra postaje “terensko iskustvo” u učenju kompromisa, poštovanja i rješavanja sukoba.
Ovaj odnos, često služi kao prva priprema za odnose u vrtiću, školi i širem društvu. Djeca koja odrastaju uz poticajnu stariju braću ili sestre češće pokazuju bolje rezultate u školi i emocionalnom izražavanju.
Starija braća i sestre često su prvi koji mlađima približavaju teme koje roditelji ponekad ne znaju kako započeti, od puberteta i društvenih mreža do prve ljubavi ili razočarenja.
Uz to, stariji često spontano postanu vodiči kroz školski sistem, fakultet, čak i prve poslove, savjetujući kroz vlastita iskustva. Time se dodatno jača povjerenje, ali i osjećaj pripadnosti i sigurnosti unutar obitelji.