Aleksandar Vučić, samozvani “mirotvorac” Balkana, i dalje nastavlja svoju sofisticiranu, ali opasnu igru političke mimikrije.
Njegov posljednji potez, pismo upućeno generalnom sekretaru UN-a kao odgovor na govor predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, Denisa Bećirovića, još je jedan primjer Vučićeve dvoličnosti i njegovog dubljeg plana podrivanja suvereniteta Bosne i Hercegovine. Iako Srbija formalno priznaje teritorijalni integritet BiH, izostavljanje ključnog pojma suvereniteta u Vučićevom narativu jasno ukazuje na nastavak srbijanske politike koja se temelji na starim, poznatim matricama iz Memoranduma SANU-a.
Zatamnjena priča o pomirenju: Vučićevo negiranje suvereniteta BiH Dok pismo Srbije pokušava optužiti Bećirovića za “neutemeljene i maliciozne tvrdnje”, očigledno je da Vučić manipulira simbolima i retorikom. Isticanje podrške “teritorijalnom integritetu” BiH bez pominjanja suvereniteta predstavlja perfidan, ali očigledan trik kojim Srbija pokušava legitimizirati svoju političku hegemoniju nad BiH. Suverenitet nije samo riječ; to je kičma svake nezavisne države. Negiranjem suvereniteta, Vučić zapravo šalje poruku da Bosna i Hercegovina nije ravnopravan međunarodni subjekt, već teritorij podložan političkoj volji i utjecaju Srbije.
Suverenitet BiH, čiji su temelji vrhovna i konačna politička vlast, teritorijalna nezavisnost, i vanjska ravnopravnost u međunarodnim odnosima, upravo je ono što Vučić želi osporiti. Jer, dok je suverenitet ključna odrednica države, on je i prepreka za realizaciju dugoročnih ciljeva Srbije u regiji. Ovdje nije riječ o “pomirenju” i “budućnosti”, već o tome da Vučić uporno nastoji održati duh Slobodana Miloševića živim kroz obmanjujući diskurs mirotvorstva, dok istovremeno radi na tome da se Bosni i Hercegovini ospori sve što je čini neovisnom državom.
Skriveni plan Vučićeve politike
Vučićevo političko djelovanje temelji se na smjernicama iz Memoranduma SANU-a, dokumenta koji je bio pokretač ratne politike 90-ih i čije smjernice nastavljaju oblikovati politiku Srbije prema BiH. U Memorandumu SANU 2, jedna od glavnih strategija je upravo podrivanje suvereniteta BiH kroz kontinuirano ponavljanje narativa o teritorijalnom integritetu, a ne o suverenitetu. Razlika je suštinska, jer priznanje teritorijalnog integriteta ostavlja prostor za političku manipulaciju unutar granica BiH, dok je suverenitet garant da nijedna država, uključujući Srbiju, nema pravo miješati se u unutarnje poslove BiH.
Vučić igra dugoročnu igru. Njegova retorika o “pomirenju” i “stabilnosti” u regiji je paravan iza kojeg krije svoje prave namjere. Pomirenje na Vučićev način znači prihvatanje srpske dominacije, dok suštinske promjene koje bi garantovale trajni mir i stabilnost, a koje uključuju priznavanje pune suverenosti BiH, nisu dio njegovog plana. Jer Vučić ne želi jaku i stabilnu Bosnu i Hercegovinu; on želi Bosnu koja je politički podijeljena, slaba i podložna utjecaju Beograda.
Mirotvorac? Vučić je nasljednik Miloševićeve politike
Pismo koje Srbija šalje UN-u dio je mnogo šireg političkog scenarija u kojem Vučić igra ulogu lažnog mirotvorca, dok istovremeno nastavlja veličati genocidnu politiku Slobodana Miloševića. Vučićev poziv na mir je šuplja fraza, iza koje se skriva suštinsko veličanje rata i genocida, što je jasno vidljivo iz njegovih povremenih izjava u kojima brani, relativizira ili negira zločine koje su počinile snage pod komandom Srbije i Republike Srpske tokom rata u BiH.
Vučićev “put u budućnost” nije ništa drugo do povratak u mračnu prošlost. Dok javno poziva na stabilnost i mir, Srbija pod njegovim vodstvom nastavlja destabilizirati Bosnu i Hercegovinu, podržavajući secesionističke ambicije Milorada Dodika i Republiku Srpsku. Vučić je svjestan da slaba i podijeljena BiH koristi njegovim političkim ciljevima, omogućavajući mu da i dalje zadržava utjecaj na ovaj ključni dio Balkana.
Pomirenje Ili manipulacija?
U Vučićevoj viziji “pomirenja”, ne postoji istinsko suočavanje s prošlošću. Umjesto toga, njegovo političko djelovanje usmjereno je ka negiranju genocida, relativizaciji ratnih zločina i rehabilitaciji ratnih zločinaca. Ovakav pristup ne može donijeti trajni mir i stabilnost, jer se temelji na lažima i negiranju historijskih činjenica.
Pismo UN-u samo je nastavak Vučićeve politike dvoličnosti. S jedne strane, on se predstavlja kao lider koji je posvećen miru i stabilnosti, dok s druge strane, njegova stvarna politika podržava destabilizaciju i podjelu BiH. Kroz manipulaciju pojmovima kao što su “teritorijalni integritet” i “pomirenje”, Vučić zapravo pokušava legitimizirati srbijanski utjecaj u BiH i zadržati Bosnu i Hercegovinu u stanju političke nesigurnosti.
BiH je danas taoc Vučićeve dvolične politike. Njegov tobožnji poziv na mir i saradnju samo je maska iza koje se krije stara hegemonistička agenda Srbije. Vučić ne želi stabilnu i prosperitetnu Bosnu i Hercegovinu; on želi Bosnu koja je podijeljena, nesposobna da donosi suverene političke odluke i ovisna o vanjskom utjecaju. Ovakav pristup, zasnovan na manipulaciji i podrivanju, jasno pokazuje da Vučić nije mirotvorac, već nasljednik politike koja je u prošlosti izazvala neizrecivu patnju i razaranja.
Aleksandar Vučić je majstor manipulacije, političar koji zna igrati na više frontova i kojem je svaka prilika za destabilizaciju prilika za jačanje njegove moći. No, maska mirotvorca polako pada. Pismo UN-u i njegovo kontinuirano negiranje suvereniteta Bosne i Hercegovine samo su još jedan dokaz da Vučić ne radi za stabilnost regije, već za očuvanje svojih političkih ambicija i naslijeđa koje je naslijedio od svog političkog mentora, Slobodana Miloševića.
Bosna i Hercegovina mora biti svjesna te opasne igre i jasno prepoznati Vučića onakvim kakav on zaista jeste – politički manipulator koji u ruševinama prošlosti vidi priliku za svoju budućnost.
