Vršnjačko nasilje na području Unsko-sanskog kantona u značajnom je porastu, što je problematika kojom se nedavno bavila i Vlada USK na svojoj posljednjoj sjednici, pišu „Nezavisne novine“.
Teži oblici
Prema podacima iz policije, proteklu kalendarsku godinu karakteriše povećanje ukupnog broja slučajeva vršnjačkog nasilja, broja počinilaca i broja žrtava.
– Organizacione jedinice uprave policije u 2023. evidentirale su ukupno 97 slučaja vršnjačkog nasilja, što je za 52 slučaja više u odnosu na 2022. godinu.
Ukupno je evidentirano 118 počinilaca vršnjačkog nasilja, što je opet više za 62 u odnosu na prethodnu godinu i 85 žrtava vršnjačkog nasilja, što je više za 45. Sve su ovo podaci koji zabrinjavaju i mora im se posvetiti odgovarajuća pažnja – istakao je Adnan Habibija, ministar unutrašnjih poslova u Vladi USK.
Policija se uglavnom susreće s posljedicama ove negativne društvene pojave kada ona poprimi teže oblike, a pretpostavlja se da veliki broj slučajeva uopšte ne bude prijavljen.
– Moramo ohrabrivati žrtve da prijave nasilje, bez obzira na to o kakvom nasilju se radi i ko su njegovi počinioci. Jedino tako možemo efikasnije djelovati na suzbijanju i prevenciji ove pojave – smatra Habibija.
Iz policije navode kako je karakteristično da je u posljednje vrijeme, osim fizičkog, sve izraženiji oblik nasilja putem interneta i mobilnih telefona. Također, zabrinjavajuća okolnost je što se veliki broj takvih slučajeva događa u prostorima škola.
Velika pažnja
– U proteklom periodu posvetili smo veliku pažnju edukaciji policijskih službenika o načinima prevencije i borbe protiv vršnjačkog nasilja, a pojačali smo i prisustvo policijskih službenika u krugu obrazovnih ustanova – navode iz policije.
Prema riječima psihologa Edina Biščevića, vršnjačko nasilje ima različite korijene i uzroke u društvu.
– Korijene prije svega treba tražiti u porodici, jer se obično tamo gdje su djeca izložena nasilju u porodicama regrutiraju budući nasilnici. Također, tu je i momenat socijalnih mreža, gdje je nasilje prisutno u velikoj mjeri, a djeca i mladi potom preuzimaju takve obrasce ponašanja kao poželjne – kaže Biščević.
