Tako su naveli da su, pri preuzimanju federalne vlasti (op.a. od tadašnjeg premijera Fadila Novalića), zatekli iznos minimalne plate od 596 KM dok ona sada iznosi 1.000 KM te kako je najniža penzija iznosila 538 KM, a sada je 600 KM.
Prosječna plata je, ističe SDP, prije nekoliko godina iznosila 1.277 KM, a sada 1.590 KM. Kažu i da je ukupan dug FBiH iznosio 22,05 posto BDP-a dok je sada 18,8.
Stipendije povratinicima su tada iznosile 0 KM, odnosno nisu ni postojale navodi SDP, a sada se plaćaju 1.200 KM.
Ipak, ekonomski stručnjaci upozoravaju da takva poređenja bez šireg konteksta mogu biti zavaravajuća. U obzir se trebaju uzeti inflacija, pad kupovne moći ili promjena osnovnih životnih namirnica (op.a. poskupljenje).
Istina je da je Bosna i Hercegovina, kao i brojne evropske države, prošla kroz period visoke inflacije, uz rast cijena hrane, energenata i stanovanja.
Zbog toga se postavlja pitanje – koliko su današnji pokazatelji zaista bolji, a koliko su posljedica inflatornih prilagođavanja?
Pitali smo ekonomskog analitičara Igora Gavrana da li se radi o realnim podacima, uzimajući u obzir sve ove faktore, na što nam je pojasnio da se radi o nominalno i većinski realnim podacima, ali da su jako selektivni i nisu impresivni kako se želi prikazati.
“Naime, uopšte nisu spomenuti inflacija i potrošačka korpa, odnosno troškovi života koji su neophodni da se procijeni koliko zaista neki iznos vrijedi danas u odnosu na ranije. Kada to uzmemo u obzir, neki iznosi kojima se hvale postaju sramotni, a ne pohvalni – npr. iznos minimalne penzije”, navodi Gavran.
Ističe da je još gore s poređenjima “jednokratnih pomoći” određenim kategorijama stanovnika.
“Zašto je ikome pozitivno da penzioneri ili borci trebaju sadaku, umjesto da imaju adekvatne prihode i nisu socijalni slučajevi. Pa i porodilje – zašto je normalno i pozitivno da je rađanje djece luksuz koji prosječan građanin ne može finansirati, nego mu poslije još treba i dječji doplatak. Rast minimalne plaće se prikazuje kao da je jedina promjena u iznosu, a zanemaruju svi negativni efekti i silni milioni koji se isplaćuju kao pomoć privrednicima da ‘prežive’ ovu mjeru (dakle i mnogi privrednici su pretvoreni u socijalne slučajeve zavisne od budžeta)”, naveo je on.
Ističe vrlo bitne faktore koji bi se trebali ocijeniti, poput toga koliko se građana iselilo iz Federacije BiH u ovome periodu ili kakvo je stanje budžeta KS.
“Kako posluje Elektroprivreda BiH? Koliko su povećane cijene električne energije i brojnih javnih usluga? Koliko je kilometara autoputeva izgrađeno? Koliko je trajala obnova pruge u Jablanici i ko je izvršio? Koliko se nije obnovilo i nadoknadilo od šteta koje su ljudi pretrpjeli? Zašto se spektakularno najavljivana sveobuhvatna fiskalna reforma pretvorila u beskonačnu sapunicu i haos, gdje još uvijek nije jasno i svako malo se mijenjaju najave sta se uopšte planira i kada uraditi? Jedino cjeloviti izvještaji i analize svih faktora imaju smisla, a selektivno su i sve prethodne vlade prikazivale svoj rad savršenim, a prava mjera je broj nasih građana koji se u međuvremenu iselio i povećanje zaostatka u praktično svim segmentima (osim cijena) u odnosu na razvijenije države”, rekao je Gavran.
Smatra da se svaka vlada treba fokusirati na svoje obaveze, primarno poboljšanje uslova života građana i poslovanja privrede, a ocjene svoga rada prepustiti nezavisnim analizama i samim građanima.
