Vesna Đogani govorila je o roditeljstvu, odgoju i školovanju djece, a posebno je istaknula koliko joj znači da dva mjeseca godišnje provede na odmoru.
Bez opterećenja
Vesna je priznala kako se postavila u periodu kćerkinog školovanja, te sada nema problema s obavezama:
– Ja sam sebi olakšala taj trenutak škole i zadataka. Nemam nikakve obaveze oko Laure i njenog domaćeg, za sve je ona zadužena. Kad dođe kući poslije tri, mi uživamo. Ne opterećujem se tim stvarima – ona ide u školu, ne ja. Svako traži svoje društvo, svoje teme. Mislim da će ona uskoro poželjeti da više vremena provodi s drugaricama. Može, ali ako ću ja paziti na njih. Ja sam realna, ali pomalo i stroga mama. Lali popuštam do određene granice. Kad imaš djecu, uvijek se sjetiš šta si ti radio u tim godinama. Volim da djeca budu lijepo odgojena i kulturna. Drago mi je što me doživljavate kao popustljivu. Ne mora se svakom to sviđati – rekla je Vesna u emisiji Premijera Vikend Specijal, i dodala:
– Mi smo otišli na odmor i rekli da nećemo raditi, ali bilo je par situacija koje smo morali ispoštovati. Sezona je bila lijepa. Globalno je situacija loša, ali ja sam se malo prilagodila i namjestila da meni bude dobro. Radili smo to, Đole je to radio, prošli smo tu školu, ali to je bilo ranije. Godina ima 12 mjeseci, a mi radimo 10. Imam dva mjeseca da uživam na moru – brzo je prošlo, ali sam uspjela to lijepo iskoristiti.
Dio djetinjstva provela u Zvečanskoj
Vesna je više puta javno govorila koliko joj je bilo teško u ranom djetinjstvu. U jednom periodu života bila je smještena u domu u Zvečanskoj, što je, kako kaže, ostavilo dubok trag.
– Jedno vrijeme sam bila u Zvečanskoj i to mi je bila jako velika trauma. Sjećam se toga, iako sam bila baš mala. Sjećam se da sam tamo stalno plakala. To vam je kao kad imate dijete koje je bolesno, ima temperaturu, i zove: “Mama, mama”, a mame nema, nikako da dođe. Bilo je jako teško za mene.
– Ipak, razumijem svoju majku, jer je bila primorana da to uradi. Nije mogla da me izdržava i bilo joj je mnogo teško. Mnogo je patila u tom periodu. Ali nema opravdanja za oca koji ostavi svoje dijete i ne želi biti ni u kakvom kontaktu s njim. Ipak, oprostila sam mu, jer ne želim da trujem svoju dušu takvim stvarima.
