Predsjednika Republike Srpske i lidera SNSD-a Milorada Dodika gotovo tri decenije gledamo na važnim državnim i entitetskim funkcijama. Posljednje godine njegovog političkog djelovanja obilježili su otvoreno i neargumentovano prozivanje i svađalački ton upućen ambasadorima/ici Sjedinjenih Država u Bosni i Hercegovini. Od političara od kojeg su se 1998. očekivale velike promjene postao je kočničar svakog napretka i prosperiteta naše zemlje i svih građana/ki. Dvostrukog osvajača američke crne liste trenutno najviše bole potezi i izjave ambasadora Michaela J. Murphyja. Pa iako mu je novac mio, makar bio i “mrski američki”, ambasadorima nikako nije oduševljen.
Je li do ambasadora kojima Dodik jednako zamjera kako ne provode politiku SAD-a ili je do samog Dodika? Nije ambasador Murphy prvi zbog kojeg Dodik redovno bljuje vatru. Njegovog prethodnika, ambasadora Erica Nelsona, optužio je da “glumi demokratu”, a ambasadorici Maureen E. Cormack odbio je pružiti ruku. Ni o ambasadoru Patricku S. Moonu Dodik nije imao lijepo mišljenje. “Nadam se da će ga naslijediti neko ko će koristiti diplomatski rječnik i dobru diplomatsku praksu”, govorio je ispraćajući ga više puta. Kao što danas ispraća Murphyja. Ambasadora Charlesa L. Englisha optužio je da iznosi “bezočne prijetnje koje se do tada nisu vidjele”. Dodikovi potezi i pozivanje na referendum brinuli su i ambasadora Douglasa L. McElhaneyja, koji je u BiH stigao 2004. Svakome od njih prijetio je i vrijeđao ih, samo je ogledalo zaboravljao.
Od 1992. do danas, u Bosni i Hercegovini je bilo 11 ambasadora/ica Sjedinjenih Država. Tokom više od 26 godina, koliko gledamo Milorada Dodika na važnim funkcijama, promijenilo se njih devet. Dodik je u januaru 1998. postao premijer Republike Srpske i za američku administraciju doimao se kao “dašak svježeg vjetra na Balkanu”. U to vrijeme, na poziciji ambasadora SAD-a u BiH bio je Richard Kauzlarich, koga je brzo zamijenio Thomas J. Miller, a Dodik je cijeli taj period proveo na vlasti i bio vrlo proamerički nastrojen. Nakon ambasadora Millera, 2001. u našu zemlju došao je ambasador Clifford G. Bond. Dodik je tada otišao u opoziciju. Prije tri godine, Dodik je izjavio da mu je ambasador Bond “nudio pomoć da mu zatvorska kazna koja mu je prijetila, bude zamijenjena uslovnom kaznom”.
Poznate prijetnje – Ja sam mu rekao da izađe s mog imanja. To je bio moj zadnji razgovor s njim, rekao je Dodik na sjednici NSRS-a u septembru 2021. godine, kada je bio član Predsjedništva BiH.
Godine 2004. Douglas L. McElhaney preuzeo je poziciju ambasadora SAD-a u BiH i tu je ostao do 2007. Dodik je, kao premijer RS-a, u aprilu 2006. otvoreno počeo pozivati na referendum i otcjepljenje RS-a. U javnosti su se 2011. godine pojavili dokumenti u kojima se tvrdi da je ambasador McElhaney 2007. izvijestio kako je Dodiku prenio da su njegova pojavljivanja u javnosti s tadašnjim srbijanskim premijerom Vojislavom Koštunicom i izjave o Kosovu potpuno protivni američkoj politici. Navodilo se i da procjene diplomatije SAD-a idu u pravcu da Dodikovi postupci dovode u pitanje cjelokupnu politiku koju SAD vode na Balkanu. Ambasadora McElhaneyija naslijedio je ambasador Charles L. English. On je 2007. upozorio Dodika, koji je bio premijer RS-a, i dužnosnike njegovog SNSD-a, da će doći u sukob sa SAD-om ukoliko članovi SNSD-a napuste državna tijela BiH. Dodik je u jednom navratu ambasadora Englisha optužio za “bezočne prijetnje koje se do tada nisu vidjele”.
Ambasador Patrick S. Moon na poziciji ambasadora u BiH bio je od 2010. do 2013. U aprilu 2013. ambasador Moon je naglasio kako su razgovori s predsjednikom RS-a Miloradom Dodikom postali frustrirajući, te da je upitno ima li se uopće smisla s njime sastajati. Dodik je reagovao, kazavši da mu je” drago što ambasador SAD-a i on dijele isto mišljenje kada su u pitanju njihovi susreti, jer je zaista frustrirajuće ponavljati mu da RS neće rušiti crkve po Srebrenici”. U drugom navratu Dodik je poručio da “odlazeći američki ambasador, iako broji posljednje dane mandata u BiH, usprkos općepoznatim činjenicama, ne libi se da RS-u drži lekcije o Sudu i Tužiteljstvu BiH”. Iskazao je uvjerenje da će “sljedeći diplomata iz te države koristiti diplomatski rječnik i dobru diplomatsku praksu, i neće izlaziti iz okvira Bečke konvencije o diplomatskim odnosima”.
A onda je u BiH stigla ambasadorica Maureen Elizabeth Cormack koja je svoj angažman počela posjetom javnoj kuhinji u Istočnom Sarajevu, gdje je simbolično pomagala u podjeli hrane. Kada mu se prvi put nisu dopali njezini stavovi, obrušio se na nju mizoginim opaskama o pristaloj kecelji i kutlači. Godine 2018. Dodik je ambasadoricu optužio da je “jedan promašeni lik koji je ovdje sjedio samo da bi se povećala osnovica na plaću kad se vrati u Ameriku”. Na sporazum Vijeća ministara i USAID-a, u vezi s borbom protiv kriminala i korupcije, reagovao je optužujući kako sporazum “ima skrivene i koruptivne namjere”.
Bolji odnos Dodik nije imao ni prema ambasadoru Ericu G. Nelsonu. U augustu 2021. poručio mu je kako je “dosta miješanja u unutrašnje stvari zemlje u kojoj je ambasador”.
A posebna Dodikova bolna tačka je trenutni ambasador SAD-a u BiH Michael J. Murphy. U posljednjem periodu, suočavajući se sa brojnim problemima – svojom krivicom – Dodik je gotovo svu pažnju usmjerio upravo na ambasadora. Jednu od objava na brojnim društvenim mrežama, redovno “posveti” upravo ambasadoru. Pozivajući se na svoje srpstvo, Dodik za vlastite javašluke odgovornim proglašava sve Amerikance, prvenstveno ambasadora Murphyja. Svi su krivi, samo jedan ne, objašnjava Dodik svome biračkom tijelu, bestidno manipulirajući emocijama, vjerom, nacijom…
Novac je najvažniji
Nakon što mu je Ambasada SAD-a predočila detaljne podatke o podršci koju su Sjedinjene Države pružile Republici Srpskoj od 1995. od čak 638 miliona dolara, Dodik je brže-bolje zahvalio američkom narodu, te naveo da “ne vidi kako ambasador Murphy ima išta sa tim”. Nije tajna, Dodiku novac nije mrzak, pa makar i američki. Jer, novac pokreće (Dodikov) svijet. Nakon zahvale narodu, uslijedila je salva uvreda i optužbi na račun ambasadora Murphyja, jer Dodik smatra kako je upravo on “svojim ponašanjem učinio sve da zagorča život svim građanima, kako RS-a, tako i BiH”.
No, nikako da ponudi odgovor na pitanje “Gdje je novac?”, što željno čekaju svi građani BiH, a posebno poreski obveznici RS-a. Umjesto toga, jednako prati američke ambasadore ubjeđujući i sebe i druge kako svaki od njih ovdje djeluje mimo politike SAD-a?!
