Ono što je vrlo važno u ovoj uvodnoj analizi, jeste činjenica da je na sreću građana Unsko-sanskog kantona vlast promijenjena u odnosu na ranije kako bi građani imali jasne parametre poređenja. Na nivou RS ništa nije promijenjeno, Federacije BiH također, tek Kanton Sarajevo je u jednom periodu imao novu vlast, tako da će građani i u ovom kantonu moći porediti bivše i sadašnje.
Novi saziv Skupštine USK, 18 mjeseci nakon izbora, sutra bi trebao održati svoju tek 9. redovnu sjednicu, što dovoljno govori o novom sazivu i izboru građana. Ukoliko uzmemo činjenicu da je posljednja redovna sjednica održana krajem oktobra prošle godine, jasno je da u goodini dana rada, ova Vlada, a niti Skupština USK nisu stigli donijeti niti jedan zakonski propis a da je plod ideje i rada ove Vlade od prednacrta, nacrta do prijedloga.
Tako smo nakon toliko vremena dočekali jedan zakonski akt koji je prošao Vladu, Skupštinu, nacrt, javnu raspravu, razna putovanja, razmjenu iskustava, formiranje radne grupe, dopunu članova radne grupe i na koncu, 150.000 KM potrebnih ministarstvu privrede za implementaciju ovog Zakona.
Naime, radi se o Zakonu o javno-privatnom partnerstvu, koji je usvojen 2012. godine uz identične najave i priče, investitori u ZU Lječilište Gata, zdravstvo i slično. Nažalost, na prvom zakonskom aktu, niti nova ideja, niti novi način promocije tuđe ideje.
Razlozi za donošenje novog Zakona su navedeni u obrazloženju, međutim postavlja se pitanje čemu spektakularna najava, priča o ideji kada su pojedinci na javnoj raspravi rekli da je Zakon identičan onom iz 2012. godine u 95% sadržaja, dok je i sam uposlenik Ministarstva privrede na Javnoj raspravi rekao da nisu tačni navodi da je prošli Zakon bio neupotrebljiv, ali i da je novi Zakon izmijenjen u nekim poglavljima i leksičkoj terminologiji.
Javno ukazivanje na staru ideju i na neistine o slabostima starog Zakona (Ante Marjanović i Enes Demirović)
Čitajući i dalje obrazloženje donošenja Zakona, za kojeg su na javnoj raspravi rekli da je 95% isti kao i onaj iz 2012., da neće niti ovaj biti upotrebljiv ukoliko se bude konzumirao kao prijašnji, a od osoba koje su učestvovale u izradi i radu Zakona iz 2012., što je dovoljno stručno analizirano da redakcija portala USN.ba ne treba ulaziti u sadržaj Zakona s obzirom da su Marjanović i Demirović jasno i na javnoj raspravi to rekli, dolazimo do dijela posla kojeg je obavljala radna grupa.
Dakle, radna grupa, koja zasigurno nije iz ličnih sredstava učestvovala u izradi Zakona, za kojeg je struka kako smo već naveli rekla da je prepisan. Sredstva utrošena iz Budžeta USK za rad ove grupe nisu poznata, a ponukani iskustvima da odgovore na naša pitanja nismo nikad dobili, iskreno se nadamo da će neko od zastupnika pitati koliko je građane koštao rad radne grupe u kreiranju materijala za kojeg su na javnoj raspravi rekli da nije niti trebao biti donesen, i da je 95% prepisan?
Posebno zanimljiva konstatacija radne grupe jeste da su u svom radu i razmjeni iskustava sa Tuzlanskim i Zeničko-dobojskim kantonom i da su u ovim kantonima potpisani brojni ugovori o javno-privatnom partnerstvu.
Ne treba biti mnogo genijalan u 2020. godini da bi provjerili ovaj navod. Na službenim stranicama Vlade TK i Vlade ZDK nismo pronašli broje ugovore, pronašli smo samo jedan u ZDK, radi se o projetu „Interventna kardiologija JU Kantonalne bolnice Zenica“ ,a registar ugovora ZDK možete pogledati na linku: UGOVOR BOLNICA ZENICA.
U TK nismo pronašli niti jedan, izuzev članka krajem 2018. godine koji govori o listi projekata, te da bi sačinjena lista mogla rezultirati prvim Ugovorom u BiH.
Dakle, pored prepisanog, radna grupa je i loša iskustva razmijenila sa kolegama iz TK i ZDK, ili su ih slagali?
Moramo napomenuti da niti ovaj jedan Ugovor u ZDK potpisan početkom 2019. godine nije počeo sa realizacijom zbog problema oko vlasništva zemljišta.
Komentirajući pitanje Stambolije Jasmina ispred Grada Bihaća, radna grupa je napisala jednu zanimljivu rečenicu koja pokazuje svu kvalitetu ovog Prijedloga, a ona glasi “U Zakon USK ugrađene su sve dobre i loše strane koje su se pokazale iz primjene Zakona u drugim kantonima.”
Iz do sada prikupljenih podataka, ako se ne radi o brojnim ugovorima u drugim kantonima, nego o jednom, a ni taj nije implementiran, postavlja se pitanje, koje su to dobre strane? I drugo pitanje, zašto su ugradili i loše strane u naš Zakon?
Da bi naši čitatelji imali kompletnu predstavu o čemu se radi na globalnom nivou, citirat ćemo članak portala klix.ba objavljen na kraju 2017. godine:”U svijetu je evidentirano 738 projekata javno-privatnog partnerstva (JPP) i najviše ih je u SAD-u (43), Turskoj (30), Italiji, Holandiji, Poljskoj, Meksiku, Kini, Grčkoj i Francuskoj (po 20). U regiji prednjači Hrvatska čiji projekt Zračna luka dr. Franjo Tuđman vrijedi blizu 330 miliona eura. U BiH postoji samo jedan zvanični JPP projekt, a to je Klinika za liječenje dijaliziranih bolesnika Fresenius u Distriktu Brčko, koji je realizovan 2011. godine i vrijedi pet miliona eura.”
Dakle, hvalimo se sa nečim što realno, a po ovim globalnim podacima postaje istina koju je rekao Marjanović, politička stabilnost je misaona imenica kod nas, a tako i donošenje ovakvog Zakona kako su rekli: prepisanog, i sa lažnim obrazloženjima za ovu avanturu.
Na kraju, najbitnija činjenica, za implementaciju ovog Zakona potrebno je u ovoj godini 150.000 KM i formiranje nove organizacije u Ministarstvu privrede za praćenje registra, izradu registara ugovora kojih u SAD-u ima 43, a u BiH prema dostupnim podacima 2.
Izvor: usn.co.ba