Popularni film “Sam u kući” je zanimljiva priča koja pokazuje šta se može dogoditi kada dijete ostane samo bez prisustva odraslih. Glavni lik, osmogodšnjak Kevin upada u razne nevolje, ali iz njih uspješno izlazi.
Međutim, stvarnost nije ni blizu toga i dijete treba postepeno pripremiti da će ostati bez nadzora odraslih a veliku ulogu igra upravo spremnost i zrelost mališana. Takođe, postoji i uzrast koji se smatra odgovarajućim.
Ljetnji raspust je izazov za mnoge roditelje, jer se pred njih stavlja težak zadatak – ko će da čuva dijete i kada je pravo vrijeme da dijete ostave samo u domu.
“Roditelji su često oprezniji od djece kada je u pitanju ostavljanje bez nadzora kod kuće. Očekuje se da mama i tata osjećaju strah i anksioznost, naročito prvih nekoliko puta, ali razdvajanje je dio odrastanja i ovo iskustvo pomaže djeci da budu nezavisnija i autonomnija u budućnosti”, objašnjava porodični terapeut Sara del Pi, a piše El Pais.
Kada možemo ostaviti dijete samo kod kuće
Ovo pitanje nema jednostavan odgovor, jasni su psiholozi.
“Ostavljanje djeteta samog kod kuće je djio procesa odrastanja i roditelji moraju da ih prate na tom putu”, kaže Sara. Za stručnjaka, 12 godina je odgovarajući uzrast kada bi dijete moglo da bude samo, iako se naglašava da to nije jedini faktor koji treba uzeti u obzir. “Postoje i drugi faktori koji utiču, kao što su njihova emocionalna zrelost ili sposobnost da zadovolje svoje potrebe”.
Ostavljanje djeteta bez nadzora odraslih prenosi poruku da su sposobni da se brinu o sebi.
“Ako se nešto dogodi, morate biti sigurni da mogu riješiti ili upravljati problemom, tako da pored toga što mogu da se zaštite, ne osjećaju krivicu i nesigurnost. Takođe moramo imati na umu da, koliko god dijete bilo sposobno, pravimo ih odgovornim za nešto što možda nije prikladno zbog njihovog razvojnog stadijuma i uzrasta”, ističe Fabiola Rinkon, klinički psiholog.
Psiholog pominje neke varijable koje roditelji treba da uzmu u obzir pri donošenju ove odluke: “Kognitivni razvoj, odnosno njihova sposobnost da razumiju i razmišljaju, što će im omogućiti da znaju da li je nešto opasno ili ne, kao i sposobnost da postupaju odgovorno, što će zavisiti od njihove ličnosti i stepena zrelosti”.
Dijete, na primjer, može ponijeti radoznalost i potreba za istraživanjem, što može predstavljati rizik. Dakle, mnogi aspekti moraju biti procijenjeni kako bi se znalo da li je spremno da ostane samo kod kuće.
“Djeca moraju biti u stanju da se osjećaju sigurno i kompetentno kako bi mogla regulisati svoje emocije u odsustvu odrasle osobe”, kaže Del Pi.
Postoji nekoliko smjernica koje mogu pomoći u olakšavanju ovog procesa, koji, pored toga, treba da bude postepen:
Razgovarajte sa djecom o očekivanjima od ove situacije, sa pitanjima kao što su: “Kako bi se osjećao ako ostaneš sam dok ja iznosim smeće? Šta bi uradio kada bi neko pozvonio na vrata ili kad bi primjetio požar? Odgovori mogu roditeljima reći o potrebama koje dijete osjeća i vrstama podrške koje mogu pružiti.
Naučite ih neophodnim vještinama da osiguraju svoju fizičku i emocionalnu sigurnost kako bi mogli da postupe u hitnim slučajevima, sa smjernicama kao što su koga zvati i kako doći do roditelja ili hitnog broja.
Dajte jasne instrukcije šta mogu, a šta ne mogu raditi kada odrasli nisu kod kuće, kao što su gledanje televizije, otvaranje vrata ili izbegavanje određenih električnih aparata.
Pružite jasne informacije o vremenu odlaska i povratka i koliko će dugo biti sami. Takođe, objasnite šta će odrasli raditi tokom njihovog odsustva, kao što je uzimanje brata ili sestre iz škole; ovo će im pružiti veći osjećaj sigurnosti.
Spokojno se oprostite prije nego što odete i podsjetite ih da mogu zvati kad god im treba.
Započnite proces postepeno tokom kratkih perioda vremena, čak i samo dvije minute, i uradite to u trenucima kada su mirni i opušteni.
Pozdravite dijete kada se vratite kući i pitajte kako se osjećalo dok je bilo samo. Ako su bili mirni i ugodni, njihovo vrijeme bez nadzora može se postepeno produžavati; ako su se osećali uplašeno i tužno, preporučljivo je skratiti vreme samoće.
Takođe je dobra ideja da roditelji zovu dijete dok su odsutni.
