Stručnjaci kažu da je više od 60 posto obradivog zemljišta u BiH neiskorišćeno. Poljoprivredni proizvođači su na koljenima jer ne mogu da konkurišu uvozničkom lobiju. Zbog toga ispaštaju i proizvođači i prerađivači i građani, a samo pojedinci zadovoljno trljaju ruke. Velike površine zemljišta stoje neobrađene i zapuštene zbog nebrige dražave. Domaća proizvodnja nije zaštićena, nema dovoljne podrške za poljoprivrednu proizvodnju, a otvoreno smo tržište i nismo konkurentni, ni zemljama u okruženju, a kamoli zemljama EU, kažu poljoprivrednici.
– Mi trenutno imamo u Bosni i Hercegovini 500 sela koja nemaju nijednog stanovnika, a 1.600 sela gdje najmljađi stanovnik ima 60 godina, što znači da tu zemlju više nema ko da radi i vidimo da daleko više od polovine te zemlje neobrađeno – Radenko Arsenović, potpredsjednik Udruženja poljoprivrednika sela Semberije i Majevice.
On je dodao da država koja nema vlastitu proizvodnju, nema ni budućnost.
– Ne možemo mi opstat, ako nemamo brigu države. Ako ja budem prepušten sam sebi, ja ću to ugasiti – kaže Radisav Ilić, poljoprivredni proizvođač iz Glogovca kod Bijeljine.
Semberija, kažu poljoprivrednici, iskače iz šablona, pa čak ide iznad evropskog prosjeka, jer se obrađuje čak 97% poljoprivrednog zemljišta.
– To je zahvaljujući ovom našem vrijednom narodu. Međutim sad je i on na ovom udaru od ove fiskalizacije, ovih nameta, tamo – vamo, tako da će uskoro i kod nas doć da ćemo imatu dosta pustih oranica i njiva, isto kao što imamo zadnjih 20 godina što je urađeno sa industrijom. Naši giganti, naše fabrike, to je sad zaraslo u korov ili je pretvoreno u stambeno-poslovne prostore i vidimo da je to jednostavnoo takav sistem rada i sad smo mi u poljoprivredi ostali u Semberiji i pokušavamo to nešto da održimo, međutim i to vidimo da se na kraju neće završiti dobro – kaže Arsenović.
Postoji, kažu još jedan problem – to što drzava zemljište u svom vlasništvu dodjeljuje favorizovanim proizvođačima, po nevjerovatno niskim cijenama, dok su mali proizvođači prinuđeni da odustaju od proizvodnje.
– Ja znam, kod mene u selu ima sitnijih domaćinstava ljudi koji su otišli u inostranstvo, to je zapušteno. A država velike komplekse daje ratnim profiterima. Ja imam ovde papir, izvod iz Službenog glasnika, po nekoj stvarno mizernoj cijeni – dunum, kutija cigara. Ja naprimjer plaćam 80 maraka zakup, a ovaj gospodim plaća 7, 50 maraka, znači moj dunum treba da rodi pšenice 300 kilograma više nego njegov, pa da budemo na istom, što je neizvodljivo – kaže Ilić.
Zvanični podatak kaže da je u Semberiji registrovano svega 734 komercijalna gazdinstva, a još manji je broj onih koja su u sistemu PDV-a.
Poljoprivrednici kažu da će ovaj broj iz godine u godinu biti sve manji, ukoliko se na zaustavi svjesno urušavanje domaće poljoprivrede, prenosi BN.