Ovozemaljski svijet prvo je napustio Milan, a srce njegove supruge nije potom dugo izdržalo.
Za ove Sanjane njihovi sugrađani imaju samo riječi hvale, te kažu kako su cijelog života bili dobre komšije i uzorni građani.
“Sudbina je htjela da napuste ovaj svijet u istome danu, a za njih se može reći kako su bili ljudi koji nikada ni mrava nisu zgazili. Biće prazno i neobično bez njih, jer su svojom dobrotom ispunjavali naše živote”, kaže susjeda ovoga bračnog para.
Inače, supružnici su rođeni podno Grmeča, u selu Dabar, poznatom po tome što je bilo prostorno najveće selo u bivšoj Jugoslaviji. Kako su nam rekli njihovi poznanici, upoznali su se još u ranoj mladosti i nakon toga vjenčali, te potom čitav životni vijek proveli dijeleći razna iskušenja. Živjeli su teškim životom, Milan je radio kao lugar u preduzeću “Šipad”, dok je njegova supruga bila domaćica, na glasu kao vrsna šnajderica, brinula se o kući i podizala dvojicu sinova koje su dobili u braku.
“Život ih nije mazio nimalo, dugo godina su živjeli kao podstanari, a onda je Milan od firme dobio stan u kojem su proveli ostatak života.
Podigli su i odškolovali sinove koji su završili fakultete i danas imaju svoje porodice. Najviše su voljeli boraviti u Dabru gdje su imali djedovinu, te se pomalo bavili i poljoprivredom”, kažu njihovi poznanici.
Na kraju, sudbina je uredila da odu zajedno baš kako su i živjeli cijeloga života, uvijek dijeleći dobro i zlo.
Sahranjeni su jedno pored drugoga na svome posljednjem i vječnom počivalištu, mjesnom groblju u rodnom Dabru, a od njih su se na sahrani oprostili sinovi s porodicama, poznanici i sugrađani.
