Napetost na Bliskom istoku raste iz minute u minutu, a sve više se priča i o mogućem scenariju ukoliko se SAD uvuče u ovaj sukob.
Niko ne zna
Izrael i Iran već danima razmjenjuju raketne napade i napade dronovima, dok iranski vrhovni lider, ajatolah Ali Hamenei, otvoreno odbacuje američke pozive na deeskalaciju i “kapitulaciju”. Istovremeno, američki predsjednik Donald Tramp (Trump), koji je u centru političke pažnje, nije isključio mogućnost pružanja direktne vojne pomoći Izraelu, uključujući i dostavljanje bombi koje bi mogle uništiti iranska podzemna nuklearna postrojenja.
– Niko ne zna šta ću uraditi – kratko je poručio Tramp na pitanja novinara o mogućim potezima SAD.
U potrazi za odgovorom na pitanje da li je američka intervencija u Iranu zaista na pomolu i kakve bi posljedice takav potez mogao imati, POLITICO je kontaktirao niz istaknutih analitičara, bivših ambasadora i eksperata za vanjsku politiku. Njima je postavljen konkretan zadatak – da osmisle mogući scenarij razvoja situacije ukoliko SAD zaista odluče da napadnu Iran.
Njihove procjene ukazuju na čitav spektar potencijalnih posljedica – od ograničenog sukoba, preko regionalne destabilizacije, do mogućeg širenja rata koji bi mogao uključiti i druge sile poput Rusije i Kine.
Tanka granica
Dok svijet s neizvjesnošću prati svaki novi razvoj događaja, jedno je jasno – granica između odvraćanja i otvorenog rata postaje sve tanja.
– Ako SAD direktno napadnu Iran, Teheran će imati dva glavna izbora: da se vrati pregovorima, spreman da se odrekne kapaciteta za obogaćivanje uranijuma, ili da odgovori odmazdom. Odmazda bi mogla uključivati blokadu Ormuskog moreuza, napade na energetsku infrastrukturu država Arapskog zaliva ili napade na američke vojne i diplomatske ciljeve u regiji – bilo direktno, bilo preko povezanih milicija -kazao je Rajan Kroker, počasni predsjedavajući za diplomatiju i sigurnost u RAND-u i bivši američki ambasador u više zemalja.
Iranova sposobnost nanošenja štete Izraelu postepeno opada, ali Teheran i dalje ima kapacitete za takve operacije.
Odmazda bi dovela do masovnog američkog odgovora, ali malo je vjerovatno da bi vazdušna moć mogla u potpunosti eliminirati iranske kapacitete za proizvodnju nuklearnog oružja. Iran već posjeduje znanje, a ni Izrael ni SAD ne mogu “ubiti sve nuklearne naučnike”. Jedini način da se zaustavi iranski nuklearni program jeste provjerljiv sporazum kojim bi se Teheran obavezao da odustane od obogaćivanja uranijuma.
Moguća upotreba američke sile mogla bi natjerati Iran na takva ograničenja, ali ako ne, sukob bi se proširio i dodatno ojačao iransku odlučnost da dođe do nuklearnog oružja – po svaku cijenu, kaže Kroker.
Važan je cilj
Ambasador Denis Ros, istaknuti saradnik Instituta Washington za politiku Bliskog istoka, objašnjava da je važno koji je cilj i kako se javno predstavi napad.
Na primjer, ako SAD bombarduju Fordo – iransko postrojenje za obogaćivanje uranijuma ukopano duboko u planini – to bi bilo usmjereno na sprečavanje Irana da razvije nuklearno oružje. Izrael nema kapacitete da uništi ovo postrojenje, pa bi to mogli samo SAD.
Ako Iran zadrži Fordo, to znači da zadržava ključni dio svoje nuklearne infrastrukture. Ako SAD napadnu samo nuklearne kapacitete i ne ciljaju druge ciljeve, sukob bi se možda mogao ograničiti. Međutim, ako se napad proširi, iranski lideri bi mogli zaključiti da nemaju šta izgubiti i odlučiti da pokažu kako mogu nanijeti visoku cijenu Americi, napadajući infrastrukturu ili blokirajući Ormuski moreuz, što bi značajno povećalo cijene nafte.
Tramp i njegovi saradnici moraju razmotriti sve opcije kojima Iran može nanijeti štetu SAD-u i pripremiti se za to.
Suzdržano rukovodstvo
Jan Bremer, predsjednik Eurasia Group, ističe da je iransko rukovodstvo do sada pokazalo uzdržanost, fokusirajući se samo na uzvraćanje Izraelu, bez poremećaja regionalnih tokova ili napada na američke ciljeve.
Da li bi se to promijenilo ako se SAD direktno uključe u sukob? Moguće, naročito ako dođe do nekontrolisanih vojnih aktera ili gubitka kontrole vrhovnog lidera.
Rej Takej, viši saradnik Savjeta za spoljne odnose, naglašava da je izraelski napad već nanio značajnu štetu iranskom nuklearnom programu, ali da samo SAD mogu uništiti teško dostupne objekte poput Fordoa.
Izazov za Trampa je balansiranje između zabrinutosti zbog ulaska u još jedan rat na Bliskom istoku i želje da se razoruža Iran.
Robert A. Pejp, profesor političkih nauka, kaže da će nuklearni objekti poput Fordoa i Natanz vjerovatno biti prvi ciljevi udara SAD, a možda će biti pogođeni i širi ciljevi povezani sa iranskim nuklearnim programom, uključujući političko i vojno rukovodstvo, komunikacione mreže, rakete i vojne baze.
Robin Rajt, analitičarka za spoljne poslove, smatra da ne postoji vojno rješenje sukoba između Izraela i Irana te da je neophodna diplomatija koja će adresirati osnovne uzroke tenzija i dovesti do trajnog mira.
Araš Azizi, saradnik The Atlantic-a, vjeruje da će se Teheran na kraju odlučiti za diplomatiju i pregovore, iako postoji i mogućnost da Iran pokuša izdržati ili čak testirati nuklearnu bombu, što bi dodatno zaoštrilo sukob.