Hrvatska kao susjed sa kojim Bosna i Hercegovina dijeli najdužu granicu te članica EU i NATO-a, organizacija kojima BiH želi pristupiti cilja na to da se predstavi kao i zaštitnik interesa BiH u EU, ali i konstantno se upliće u unutrašnja pitanja. Pitanje je mogu li izbori bilo šta promijeniti.
Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović je uspio da u kratkom periodu dva puta šokira tamošnju javnost. Prvo raspisivanjem izbora za 17. april, tj. srijedu, a zatim i najavom da će se kandidovati kao nositelj SDP-ove liste za premijera što predstavlja presedan bez obzira na konačnu odluku Ustavnog suda.
Hrvatska se u posljednjih nekoliko godina pokušala nametnuti kao glas Evropske unije u Bosni i Hercegovini, ali i predstaviti sebe kao najvećeg lobistu BiH u EU. Također, Hrvatska se prilično intenzivno miješala u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine.
Bosna i Hercegovina vjerovatno neće biti najznačajnija tema predizborne kampanje, ali bi izbori mogli dovesti do promjena u politici prema Bosni i Hercegovini i povremenog spominjanja u kampanji.
Zoran Milanović je već najavio da “za par mjeseci BiH neće moći ići naprijed u EU-u ako se pravo Hrvata ne vrati”, čime je jasno naznačio da bi njegova politika kao premijera mogla označiti novu destruktivnu fazu miješanja u unutrašnju politiku Bosne i Hercegovine.
Ukoliko SDP ostvari pobjedu na izborima i Milanović zaista postane premijer ključno pitanje je da li će inercijom Milanović povući čitav SDP na desnu stranu gdje se on sam već nalazi. Milanovićeva retorika je u mnogim stvarima slična ili čak radikalnija od HDZ-ove i bliska još desnijem Domovinskom pokretu.
U prethodnim godinama Milanović je pokušao i da kroz posjete Draganu Čoviću, dodjelu priznanja jedinicama HVO-a potisne gotovo apsolutni utjecaj hrvatskog HDZ-a na HDZ u Bosni i Hercegovini, tako da se Čović čak i u slučaju pobjede Milanovića ne treba pretjerano zabrinuti za podršku svojoj politici iz Hrvatske. Ipak, izvjesno je da će Čović punu podršku dati sestrinskom HDZ-u Hrvatske.
Andrej Plenković je kao premijer u dobroj mjeri vanjsku politiku svoje Vlade orijentisao prema Bosni i Hercegovini i ostvarivanju političkih ciljeva. Čak se javno hvalio time da je imao utjecaj na visokog predstavnika Christiana Schmidta prilikom nametanja koja su išla u korist HDZ-a.
Jedno od svojih lica Plenković je pokazao i kada je ponizio institucije Bosne i Hercegovine odbijajući da se kao gost susretne sa tada predsjedavajućim Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željkom Komšićem.
U drugoj fazi njegovo djelovanje je bilo prožeto predstavljanjem Hrvatske kao najvećeg zagovornika evropskih integracija BiH i najvećim lobistom za otvaranje pregovora.
U slučaju da HDZ ostane na vlasti ne bi trebalo očekivati značajniju promjenu u politici prema BiH. Javna podrška za evropski put uz latentno miješanje u unutrašnje poslove i pritisak da se izađe u susret zahtjevima Dragana Čovića.
Sa druge strane Milanović kao premijer će biti puno više nepredvidiv i njegova oštra retorika, često vrijeđanje BiH bi moglo donijeti do znatno zategnutijih odnosa nego što su trenutno. Alternativa je da pod utjecajem SDP-a Milanović ublaži svoju retoriku.
Dolazak na vlast Milanovića bi mogao da dovede u pitanje i stratešku poziciju koju je Hrvatska prema Bosni i Hercegovini izgradila zahvaljujući članstvu u Evropskoj uniji. Milanović je u svojim nastupima često izgledao kao dvojnik Viktora Orbana ili Roberta Fice, tj. političar koji je protivi “briselskoj birokratiji”. Ukoliko bi takvu politiku provodila i Vlada Hrvatske, to bi moglo dovesti do općeg smanjivanja uticaja koju Hrvatska ima na EU politiku prema BiH.
