U periodu u kojem građani svjedoče neodgovornosti, bahatosti, neznanju i populizmu, koji su ovu zemlju uveli u najveću krizu nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, važno je sjetiti se izvora problema, izbornih procesa nakon kojih smo se suočavali s posljedicama volje onih koji broje glasačke listiće, a ne onih što glasaju.
Posljednje informacije iz Centralne izborne komisije BiH govore da ni naredne godine ne možemo očekivati, primjenom novih tehnologija, poštene izbore nakon kojih rezultate nećemo čekati mjesecima.
Mnogo vremena
Osim toga, izmjene Izbornog zakona BiH, koje je visoki predstavnik Kristijan Šmit (Christian Schmidt) nametnuo u martu prošle godine, u startu diskriminiraju sve potencijalne nove političke snage, biračke odbore, kao najslabiju kariku u cijelom procesu, ostavljajući u rukama parlamentarnih stranaka.
U skladu sa Šmitovim izmjenama Izbornog zakona, predsjednik biračkog odbora i njegov zamjenik ne smiju biti članovi političke stranke, niti u udruženjima povezanim sa strankama, pa je na lokalnim izborima CIK BiH imala velikih problema da pronađe dovoljan broj takvih.
Međutim, pozicije članova biračkih odbora i njihovih zamjenika na Općim izborima popunjavat će se na prijedlog političkih subjekata, i to samo onih koji su već zastupljeni u Parlamentarnoj skupštini BiH, Parlamentu Federacije BiH i NSRS u prethodnom izbornom ciklusu.
Nekadašnja članica CIK-a BiH Lidija Korać kaže da je komisija uložila mnogo vremena i sredstava za edukaciju članova tijela za provedbu izbora, te se pita je li moguće da nakon svega nemamo dovoljno profesionalaca u biračkim odborima. Ako je namjera bila da se, izmjenama zakona, eliminiraju stranke ili neovisni kandidati koji su se registrirali samo da bi dobili mjesta u biračkim odborima, Korać ih pozdravlja.
– Međutim, ako to posmatramo s aspekta diskriminacije i onoga što se smatra demokratskim izborima, da svima mora biti osiguran jednak status – od momenta raspisivanja izbora do proglašenja rezultata izbora, onda doista imam dilemu – kaže Korać.
Mišljenja je da bi načelo razmjernosti trebalo imati ključnu ulogu.
Fer izbori
– Da li je onemogućavanje strankama, koje nisu dio parlamentarnog života, da imaju članstvo u biračkom odboru, razmjerno njihovom pravu na jednak tretman u toku izbornog procesa? Mislim da bi svima trebalo omogućiti da pod istim uvjetima učestvuju u izbornom procesu, što uključuje njihova prava i njihove obaveze – ističe Korać.
Dugogodišnje insistiranje nevladinih organizacija da i građani BiH konačno dobiju fer izbore, s uređajima za biometrijsku identifikaciju i optičkim skenerima za automatsko prebrojavanje glasačkih listića, te da rezultate, kao u susjednim državama, saznaju već u izbornoj noći, upravo je posljedica brojnih malverzacija.
Isto kao prije 30 godina
Kada su nove tehnologije pokazale da je do rezultata izbora moguće doći za 40 minuta, sredstva za nabavku novih tehnologija nisu osigurana.
– Mi ćemo i 2026. provoditi izbore na isti način, kao što smo ih provodili i 1996. Tada sam bila član Privremene izborne komisije, na prvim poslijeratnim izborima provedenim uz pomoć Misije OSCE-a na BiH. U vremenu umjetne inteligencije, mi imamo isti način glasanja kao prije 30 godina. Ako čekamo na rezultate 30 dana, onda izbori gube svaki smisao – ističe Lidija Korać.
Faruk Kajtaz, poznati analitičar i novinar iz Mostara, smatra kako izmjene Izbornog zakona u BiH, koje je nametnuo visoki predstavnik u BiH, a kojim su, između ostalih, „sređeni“ i birački odbori nije sprečavanje parlamentarizma.
Svojevremeno je to, govori Kajtaz, bila zloupotreba demokratskog izbornog procesa od potpuno nepoznatih političkih subjekata i pojedinaca koji su trgovali mjestima u biračkim odborima i na taj način su pokušavali da utječu na izbore, jer su, kako navodi, imali pravo pristupa glasačkom materijalu nakon što se izbori završe ili u njihovoj pripremi.
– Recimo, imali smo u Mostaru situaciju da se neke stranke iz Republike Srpske koje nose imena gradova s kojima Mostar nema ništa u političkom smislu kandidiraju na lokalnim izborima. I, mislim da su upravo ti mali politički subjekti, ustvari neke male političke manufakture trgovali s velikim strankama da bi se omogućio bolji pristup biračkim odborima i pripremi izbora. Mislim da je to bila intencija visokog predstavnika – kaže Kajtaz.
Stoga, naglašava, tu se, prije svega, treba govoriti o zloupotrebi izbornog procesa ukoliko se izlazi „pro forme“ na izbore.
– Načelno, naravno, svi bi trebali imati pristup, odnosno mogućnosti da biraju i da budu birani i izabrani, te, na kraju, to je jedno od osnovnih ljudskih i ustavnih prava, ali, ukoliko se ono pretvori u svoju suprotnost, onda o tome treba razmisliti. I nije samo problem u malim strankama, već i u onima koji su spremni da takve vrste usluga političkih, da tako kažem, uzmu i plate – dodaje Kajtaz.
Uvođenje obaveze da na pozicijama predsjednika biračkih odbora i njihovih zamjenika budu angažirani stranački neovisni profesionalci predstavlja pomak, ali s ostavljanjem prava da biraju članove odbora u rukama stranaka koje su već u parlamentima, suštinski se problem neće promijeniti. Ovo je za “Avaz”, komentirajući OHR-ove izmjene Izbornog zakona, izjavio politički analitičar Ibrahim Prohić.
– Mislim da to nije dobro, jer je to svojevrsna diskriminacija i favorizovanje etabliranih stranaka. Dakle, napravljen je mali pomak, a imaš drugu stranu da su napravljena tri koraka unazad. Ti mali sitni pomaci koji su se desili neće dovesti do toga da možemo reći da su izbori korektni. Ponovo nećemo imati politički neutralnu atmosferu u kojoj će svi subjekti koji se takmiče za naklonost građana imati iste uslove. Mali pomak ne znači ništa ako će suština ostati ista, a suština je da će se ponovo moći krasti – ističe Prohić.