U Bosni i Hercegovini femicid više nije pojedinačni zločin nego jasan, dosljedan i predvidiv obrazac. Statistika za posljednje dvije godine pokazuje brutalnu realnost: 35 žena ubijenih 2023–2024, a prema OSCE-u, najmanje 56 od 2015. godine. Sve analize ističu da je BiH postala zona visokog rizika za žene, zemlja u kojoj se institucionalni propusti, društvena tolerancija i nefunkcionalan pravni okvir susreću u smrtonosnom spoju.
Najnoviji slučaj, ubistvo Aldine Jahić u Mostaru, ponovio je isti obrazac koji se provlači godinama: prijetnje koje su bile poznate, ranija optužnica protiv nasilnika, izostanak zaštitnih mjera, spora institucionalna reakcija i potpuni nedostatak sistemskog nadzora nad nasilnim počiniteljima. Ništa od toga nije jedinstveno — naprotiv, gotovo svaki femicid u BiH ima svoje „upozorenje“, a upozorenja rijetko dovode do zaštite.
Brojevi koji razotkrivaju
Prema zvaničnim podacima, u Federaciji BiH je u dvije godine ubijena 31 žena, u Republici Srpskoj 4. Ali brojke same po sebi ne govore sve. Bitno je ono šta stoji iza njih:
• Najmanje 70% ubijenih žena imalo je ranije prijavljene prijetnje ili nasilje.
• Više od 60% slučajeva nije imalo nikakvu procjenu rizika, iako je to međunarodni standard.
• U većini slučajeva nasilnicima nije oduzeto ilegalno ili legalno oružje, uprkos ranijim incidentima.
• Prevencija je gotovo nepostojeća; institucije djeluju tek „nakon činjenice“ — a u femicidu je to uvijek prekasno.
UNICEF dodatno upozorava da femicid nije dosljedno prepoznat u zakonima, pa se često tretira kao „obično ubistvo“ bez razumijevanja rodno motivirane nasilne dinamike. To znači blaže kazne i izostanak preventivnih mehanizama.
Riječ je o sistemskoj grešci
Ako se pogleda svaki od ovih slučajeva pojedinačno, uočit će se ista struktura:
1. dugotrajno psihičko i fizičko nasilje
2. prijetnje smrću ili prijavljeni incidenti
3. neefikasan odgovor policije ili centara za socijalni rad
4. žrtva koja ne dobiva zaštitu
5. nasilnik koji ostaje slobodan
6. završni čin ubistva
To znači da femicid u BiH nije nepredvidiv — on je rezultat izostanka institucionalnog djelovanja u situacijama visokog rizika.
Obrazac femicida. Ustupljena fotografija
Osim institucija, drugi sloj problema krije se u društvu. Nakon svakog femicida, u javnom prostoru pojavljuju se komentari koji umanjuju krivnju počinitelja i preispituju ponašanje žrtve.
Ta vrsta relativizacije nije samo moralno pogrešna — ona je simptom duboke društvene patologije. U trenutku kada bi zajednica trebala biti jedinstvena u osudi, javlja se tendencija opravdavanja nasilja, što ženama dodatno ukida osjećaj sigurnosti i podrške. U zemlji koja se ponosi „porodičnim vrijednostima“, upravo se te vrijednosti često izvrnu protiv žena.
Takav mentalitet ne ubija direktno, ali stvara okruženje u kojem se nasilje može ponoviti.
Gdje sistem puca?
Analizom se otkriva nekoliko ključnih slabosti:
• policija ne provodi hitnu procjenu rizika, iako je to međunarodni standard;
• tužilaštva ne traže pravovremene zaštitne mjere;
• socijalne službe su potkapacitirane i dezorganizirane;
• ne postoji jedinstveni registar nasilnika, zbog čega se gube podaci o ponavljačima;
• oružje se ne oduzima automatski, čak ni nakon prijetnji;
• zakoni nisu usklađeni
Dakle, BiH je, jednostavno, zemlja u kojoj je ženska sigurnost prepuštena slučaju, pa i sreći — a to je definicija institucionalnog kolapsa.
Šta bi moglo zaustaviti femicide?
Sva međunarodna iskustva pokazuju ista rješenja:
• obavezna procjena rizika u prvih 24 sata nakon prijave nasilja,
• automatsko oduzimanje oružja nasilnicima,
• brze i efikasne mjere zabrane prilaska,
• specijalizirani policijski i tužilački timovi,
• registar nasilnika dostupan svim institucijama,
• standardizirani protokoli,
• edukacija policije i socijalnih radnika.
Sve to je realno, izvedivo i utemeljeno u međunarodnoj praksi. Ono što nedostaje je politička volja i prioritet.
U BiH se nakon svakog femicida dogodi kratkotrajna erupcija bijesa, nakon čega slijedi opasna tišina. Tišina u kojoj institucije zavlače predmete, nasilnici se vraćaju kući, a društvo gura problem pod tepih.
Zato femicid u BiH nije samo kriminalni čin nego simptom duboko bolesnog sistema koji upozorenja ne shvata ozbiljno, a žene ostavlja nezaštićenima. Dok se taj obrazac ne prekine, brojke će rasti, a svaka nova smrt bit će tragična, ali predvidiva posljedica nečega što se moglo spriječiti.
