Bosna i Hercegovina se suočava s ozbiljnim nesrazmjerom između zvaničnih primanja i stvarnih troškova života. Iako statistički podaci bilježe rast plata, realnost za većinu građana ostaje ista — svakodnevni život je sve skuplji, dok kupovna moć kontinuirano opada.
Prema posljednjim podacima statističkih institucija, prosječna neto plata u Bosni i Hercegovini iznosi oko 1.600 konvertibilnih maraka. Međutim, taj iznos ne odražava realnu sliku životnog standarda, jer potrošačka korpa za četveročlanu porodicu trenutno iznosi oko 3.100 KM mjesečno. To znači da prosječna plata pokriva tek oko 50 posto osnovnih mjesečnih troškova, bez ikakvog prostora za štednju ili nepredviđene izdatke.
Najveći dio potrošačke korpe otpada na hranu, za koju je potrebno izdvojiti više od 1.400 KM mjesečno, dok ostatak odlazi na stanovanje, režije, grijanje, gorivo, prijevoz, higijenu, obrazovanje i osnovne zdravstvene potrebe. U porodicama gdje radi samo jedan član, ovakav odnos prihoda i troškova praktično znači stalnu borbu za finansijsku stabilnost.
Iako se često ističe da plate rastu, taj rast je uglavnom nominalan i „pojeden“ poskupljenjima. Cijene osnovnih životnih namirnica — hljeba, mlijeka, ulja, mesa, jaja i povrća — u posljednje dvije godine bilježe kontinuirani rast, dok su električna energija, grijanje i gorivo postali jedan od najvećih udara na kućne budžete.
Situacija je posebno teška u privatnom sektoru, gdje su plate u mnogim djelatnostima i dalje ispod državnog prosjeka. Veliki broj radnika danas izdvaja više od polovine mjesečnih primanja samo za hranu i režije, dok su troškovi obrazovanja, zdravstva i osnovnih životnih potreba sve teže dostižni.
Poseban teret nose penzioneri, čija se prosječna penzija kreće između 600 i 650 KM, što je višestruko manje od iznosa potrebnog za osnovne mjesečne potrebe. Bez pomoći porodice ili dodatnih prihoda, veliki broj njih nalazi se na granici siromaštva.
Ekonomski pokazatelji i svakodnevna iskustva građana jasno ukazuju na isti problem — život u Bosni i Hercegovini postaje sve skuplji, dok plate realno vrijede sve manje. Bez ozbiljnih sistemskih mjera koje bi uključivale realan rast plata, kontrolu cijena osnovnih proizvoda i smanjenje troškova života, socijalni i ekonomski pritisci mogli bi se dodatno produbiti.
