Hrastova glavica sinonim je za monstruozna ubistva tokom agresije na BiH. Tog 5. avgusta 1992. godine 124 logoraša iz Omarske i Keraterma strijeljano je, a potom bačeno u jamu. Ono što bivše logoraše i porodice ubijenih najviše boli je da i nakon 32 godina od zločina niko nije ne samo osuđen, već ni optužen za zločin na Hrastovoj glavici…
SANSKI MOST/BIHAĆ, 05. augusta – Hrastova glavica jedna je od otkrivenih 503 lokacije na kojoj su ubijani Prijedorčani nesrpske nacionalnosti. Mirsad Duratović koji je prve mjesece agresije proveo u nekoliko logora tvrdi da je ovo jedna od zločina neviđenih razmjera. Najteže od svega je što, iako su počinioci poznati, optužnica nema. Kako sam kaže, ‘jedan od najmonstruoznijih zločina koji je počinjen tokom agresije na BiH a do danas nema još ni jedne presude’.
Gorka istina za koju niko nije odgovarao boli i rođenog Prijedorčanina Jasmina Musića. Bio je tek beba kada mu je na Hrastovoj glavici ubijen otac i brojni članovi porodice, ali dobro zna da do danas niko nije odgovarao za organizirana i brutalna ubistva nedužnih ljudi na ovoj lokaciji.
Nalogodavci i izvršioci zločina pobrinuli su se da činu masovne egzekucije niko ne svjedoči. Sadmir Alibegović, iako iz ovog kraja, tvrdi da prije rata nije znao za postojanje ove jame. Njena lokacija bila je poznata rijetkima. Tadašnji Krizni štab Prijedora informacije je dobio od lokalnih mještana i čelništva sanskog Kriznog štaba. Dan prije zločina na terenu su vršili pripreme.
Dokaz je to, dodaje Alibegović, da se radi o unaprijed smišljenom i pomno organiziranom masovnom ubistvu. Premda su se trudili da sakriju istinu, ona postoji. Znaju se počinioci i sve ono što je vodilo ka brutalnom zločinu. Na bazi izjave preživjelog svjedoka, te naknadnih istraživanja Instituta za traženje nestalih osoba BiH, tu su osim tijela logoraša Omarske i Keraterma, pronađeni i ostaci žrtava i iz perioda Drugog svjetskog rata, što jasno ukazuje na kontinuitet zločina na ovim područjima.
