U kanalu pored puta u mjestu Kolari kraj Smedereva, 10. oktobra 1976. godine, ležala je polomljena violina, simbolizirajući prekinutu nit života jedne od najljepših i najvećih estradnih umjetnica koje je iznjedrila naša zemlja Silvane Armenulić. „Plači sa mnom, violino, tvoj mi jecaj dušu para…“, pjevala je Silvana, a i danas, 45 godina nakon tog tragičnog događaja, violine „plaču“ za njom, svirajući tužne note njenih pjesama. Živjela je kratko, samo 37 godina, ali je ostavila ogroman i neizbrisiv trag, sjaj velike zvijezde koji neće nikada ugasnuti, baš kao i najveće holivudske zvijezde Merlin Monro (Merilyn Monroe), koju sa Silvanom povezuju i zanosna ljepota i platinasto plava kosa i godine života, jer je također umrla u 37. godini.
Je li Silvanina smrt slučajna? Jesu li tužne pjesme koje je pjevala naslućivale tragediju? Šta je vidjela i nagovijestila joj Baba Vanga? Brojne su misterije o njenoj smrti. Naprimjer, u vrijeme saobraćajne nesreće, u kojoj su sa Silvanom poginuli i njena sestra Mirjana Bajraktarević, koja je bila u šestom mjesecu trudnoće, te violinist Miodrag Jašarević, kad je već uveliko trebalo da budu u Beogradu, oni su bili tek na pola puta. A dva mjeseca prije smrti Silvana je, nakon koncerta u Bugarskoj, posjetila čuvenu slijepu vidovnjakinju Babu Vangu, koja ju je dočekala riječima:
– Ne želim s tobom razgovarati. Ne sada. Idi i vrati se kroz tri mjeseca… – a kada je pjevačica već bila na vratima, Baba Vanga je dodala – čekaj, ustvari, nećeš moći doći. Idi, idi! A, ako budeš mogla, dođi!