Sejdinović se prisjetio i kobnih dana iz jula 1995. godine.
– Nekako sam hvala Bogu preživio i došao. Otac mi nije došao, četiri zeta – dva od kćerki i dva od sestara. Nekako sam prešao preko šume – kaže Sejdinović.
Ističe da su njegovi najmiliji pokopani.
– Izgubio sam puno članova porodice, možda dvadesetak, kćerke su sa mnom. Nekako smo kupili placeve i popravili kuće – priča Sejdinović.
Na pitanje kako doživljava ove dane, Sejdinović ističe da je teško.
– Šta ćeš, što se mora, mora se. Svake godine dolazim na ispraćaj i 11. jula idem. Kada je bila korona nisam, a ne znam da li ću sada moći. Imam 76 godina – govori.
Za kraj je kazao kako se mora boriti i preživljavati, a nekako i malo zaboraviti ono što je bilo, te da se nikada ne ponovi ono što je bilo.
Iz Visokog će danas u 10 sati biti ispraćeni tabuti s posmrtnim ostacima žrtava, kojima će 11. jula, na 29 godišnjicu genocida u Srebrenici, u Memorijalnom centru Potočari biti klanjana zajednička dženaza i obavljen ukop.
Tužna kolona pod policijskom pratnjom zaustavit će se nakratko u Ilijašu, Vogošći, te u Sarajevu, ispred zgrade Predsjedništva BiH, Spomenika ubijenoj djeci Sarajeva i pijace Markale, da bi nastavila put prema Srebrenici, gdje bi trebala stići u popodnevnim satima.
