Glumački velikan Mustafa Nadarević napustio nas je na današnji dan prije četiri godine. Njegova smrt predstavlja nenadoknadiv gubitak za regionalnu scenu.
Rođen je 1943. godine u Banjoj Luci. S majkom i ocem se ubrzo preselio u Zagreb. Glumačku karijeru započeo je u pozorišnoj grupi Victora Cara Emina. Diplomirao je na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Od 1969. do 2012. godine bio je član Drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.
Tu je odigrao više od 150 uloge, od kojih se ističu uloge Stjepana Miletića (predstava “Ostavka” Čede Price), Nikolaja Petroviča Kirsanova (“Očevi i sinovi” Briana Friela), Willyja Lomana (“Smrt trgovačkog putnika” Arthura Millera), Hasanage (“Hasanginica”)…
Mlađe generacije pamte ga po ulozi šašavog Izeta Fazliovića u seriji “Lud, zbunjen, normalan”. Bitno je napomenuti kako ovog velikana nikako ne treba vezati isključivo za tu ulogu. Osim spomenute serije, glumio je i u “Glembajevima”, “Prosjacima i sinovima”, “Velom mistu” itd.
Tu su i filmovi “Otac na službenom putu”, “Miris dunja”, “Praznik u Sarajevu”, “Gluhi barut”, “Ničija zemlja”, “Kod amidže Idriza”… Njegov monolog “Plašim se” u filmu “Savršeni krug”, rađen prema tekstu Abdulaha Sidrana, zauvijek će ostati urezan u historiju bh. kinematografije.
“Plašim se – skončat ću na užetu.
Nije ih malo skončalo tako
u svijetu i tu…
Tik pokraj nas
Dugi dani, duge noći,
duge godine.
Bez hljeba ljubavi,
bez vode ljubavi, bez zraka ljubavi, bez ljubavi
Nije to jamačno razuman govor i glas
nit ičemo zacijelo nit pomoć nit spas
al’ sklopim li oči, vidim – skončat ću na omči
Koliko samo ni o čem’ nista nisam znao
od iskona đavao odnio je šalu
Sad, evo, drhtim, skončat ću na vješalu
Što duša ne uzmože
Što nikad srce nije smjelo
samo hoće da oposli tijelo
Bez svjetla ljubavi, bez hljeba,
bez vode, bez zraka
Tek jedan korak ubavim u mrak iz mraka”
Nadarević je preminuo 22. novembra 2020. godine nakon borbe s rakom pluća. Njegova kćerka Nana nedavno je u intervjuu za Klix.ba kazala:
“Brat i ja odabrali smo puteve koji nisu tatin fah i tu smo izbjegli profesionalne usporedbe. Zamišljam kako bi na nama bio velik pritisak da smo odabrali glumu, jer je tata postavio letvicu prilično visoko. Ovako smo se opredijelili za potpuno drugačije karijere i ‘utekli’ životu u sjeni. Međutim, ono što osjećam je određeni interes javnosti zbog toga što nam je otac bio javna ličnost i omiljen među svojom publikom. Zbog toga pazim da ne okaljam prezime i uspomenu na njega”, rekla je.
