Danas gotovo svaka četvrta osoba u BiH – tačnije 22,9 posto stanovništva – ima više od 65 godina. U brojkama, to je oko 718.000 ljudi. Time smo na 18. mjestu svjetske liste zemalja koje najbrže stare, odmah iza Srbije i Hrvatske.
Posljedice se već vide na svakom koraku. Sela ostaju bez stanovnika, školska dvorišta sve su tiša, a redovi u ambulantama i domovima zdravlja sve duži. Mladi odlaze, a starijih je sve više.
U posljednjih nekoliko godina broj penzionera u Federaciji BiH raste brže od broja zaposlenih. Statistika je neumoljiva – na svakog novog radnika dolaze dva nova penzionera. To je dugoročno neodrživo i prijeti kolapsom penzijskog sistema.
U regiji, starije stanovništvo ima i Slovenija (23. mjesto), dok je u samom vrhu svjetske liste Monako, gdje je čak 36,8% stanovnika starije od 65 godina. Japan je drugi s 30%, Italija peti s 25,1%.
BiH, sa svojih 22,9%, možda zvuči “prosječno” u ovom društvu, ali pravi problem leži u kombinaciji niske stope rađanja i masovnog iseljavanja mladih. Samo prošle godine iz naše zemlje u Njemačku se preselilo više od 30.000 ljudi, većinom u dobi od 25 do 40 godina.
Manjak radne snage već tjera poslodavce da uvoze radnike iz inostranstva. Mlađe generacije pokreću ekonomiju i tehnološki razvoj, dok starija populacija ima drugačije potrebe i manje se prilagođava promjenama.
Ako se ništa ne promijeni, BiH će za nekoliko decenija biti zemlja u kojoj će radno sposobno stanovništvo izdržavati ogroman broj penzionera, uz minimalan priliv mladih radnika.
Stručnjaci godinama upozoravaju na potrebu za snažnim demografskim mjerama – od podsticaja za porodice s djecom, preko programa povratka mladih iz dijaspore, do reforme penzijskog sistema.
Jer, kako kažu demografi, vrijeme curi. Ako nastavimo ovim tempom, nećemo imati ko da puni školske klupe – ali će zato domovi penzionera biti puni do posljednjeg mjesta.