Posljednje promjene u rijeci Uni, koje su izazvale veliku zabrinutost građana, rezultat su složenih i višestrukih faktora, a ne djelovanja jedne institucije ili lokacije. Poručila je to profesorica i ekološka stručnjakinja Vildana Alibabić, naglašavajući da „Una nije problem koji se može objasniti uliranjiem prsta u jednog krivca“.
Rezultati analiza neće dati sve odgovore
Kako je istakla, rezultati fizikalno-hemijskih i mikrobioloških analiza vode, koji se očekuju ovih dana, dat će samo djelimičan uvid u stanje. „Da bi se razumjelo šta se zaista događa, potrebna su dugoročnija i šira istraživanja, na više lokacija, uz uključivanje biljnog i životinjskog svijeta, a ne samo vode. Una je kao jedno tijelo – za njenu dijagnozu potrebni su stručnjaci iz različitih oblasti“, naglasila je Alibabić.
PPOV Bihać nije glavni uzrok
Veliki dio javnosti odgovornost je prebacio na Postrojenje za pročišćavanje otpadnih voda (PPOV) u Bihaću i na gradsku administraciju. Međutim, Alibabić tvrdi da trenutno stanje ne ide u prilog toj tvrdnji.
„Tačno je da je PPOV ranijih godina ispuštao zagađenje u Velhovu. Sama sam radila analize i uvjerila se u to. Ali, u posljednje vrijeme stvari su znatno drugačije. Postrojenje trenutno radi u nekoliko faza, ne u punom kapacitetu, ali značajno smanjuje zagađenje. Grad finansira održavanje, u toku je izrada projekta sanacije, a radnici ulažu ogroman trud da postrojenje ostane u funkciji“, navodi Alibabić.
Laboratorijski nalazi iz juna 2025. godine potvrđuju da voda na ispustu kod Velhova odgovara kvaliteti I i II klase. „To jasno pokazuje da PPOV trenutno nije glavni uzrok poremećaja na Uni“, ističe profesorica.
Fekalne vode i širi problem njihovog zbrinjavanja
Glavni uzrok zagađenja, prema njenim riječima, leži u fekalnim vodama koje opterećuju cijeli tok rijeke. „U Bihaću oko pola domaćinstava još uvijek ispušta otpadne vode direktno u okoliš. Nizvodno je situacija još gora – Bosanska Krupa, Novi Grad, pa ni Kostajnica nemaju postrojenja za pročišćavanje. To znači da se zagađenje gomila sve do Save“, upozorava Alibabić.
U projektima koje provodi Nacionalni park Una, a koje sufinansira Fond za zaštitu okoliša FBiH, već su zabilježeni poremećaji u kvaliteti vode. Pored fekalnih, prisutni su i utjecaji poljoprivrede, industrije, turizma, pa čak i rafting aktivnosti.
Poziv na hitne mjere zaštite obala Une
Profesorica naglašava da je prioritet cijelog društva morao biti ulaganje u kanalizacionu infrastrukturu i postrojenja za pročišćavanje, a ne u manje bitne projekte.
„Da se mene pita, zaustavila bih sva asfaltiranja i ostale projekte, i sav novac usmjerila na rješavanje otpadnih voda. To je pitanje opstanka Une i našeg zdravlja“, poručila je.
Ona posebno apeluje na političke predstavnike da hitno spriječe devastaciju obala Une i nelegalnu gradnju. „Mijenjajte pravilnike, povećajte kazne, ali zaustavite uništavanje. Građani pak moraju vršiti kontinuirani pritisak na političare. Ako ništa ne poduzmemo – biće samo gore“, zaključila je Alibabić.
Neprovjerene informacije u medijima
Osim ekoloških posljedica, posljednjih sedmica javile su se i ekonomske štete. Pojedini mediji u BiH izvještavali su da je „cijeli tok rijeke Une zagađen“, iako ti navodi nisu bili potvrđeni niti zasnovani na relevantnim analizama. Takvi napisi brzo su se proširili društvenim mrežama i portalima, izazvavši strah kod potencijalnih posjetilaca.
U jeku ljetne turističke sezone, kada Bihać i Nacionalni park Una ostvaruju najveći broj noćenja i posjeta, ovakve neprovjerene informacije mogle bi imati ozbiljne posljedice na turizam, ugostiteljstvo i privredu cijelog kraja. Šteta od senzacionalističkog izvještavanja može biti dugoročna za imidž destinacije.