Oni su uglavnom odvedeni iz svojih kuća i deportirani u zloglasne logore, a kasnije se ispostavilo da su pronađeni u velikim masovnim grobnicama.
Nisu stale srebreničke suze, a već teku prijedorske.
Juli je mjesec sjećanja i ispraćaja žrtava najvećih zločina u BiH. Četiri tijela ubijenih Bošnjaka iz Prijedora i okolice ispraćena su iz Identifikacionog centra „Šejkovača“ pored Sanskog Mosta i na putu su za Memorijalni centru „Kamičani“.
Emisiju „Sedam plus“ zato posvećujemo ovim, ali i svim žrtvama koje je agresor ubio ‘92. na ovom području. O tim zločinima smo razgovarali sa prof. dr. Amirom Klikom iz Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, i muftijom bihaćki Mehmedom ef. Kudićem.
Kudić je na početku razgovora kazao da je juli za Prijedor simbol stradanja Bošnjaka Bosanske Krajine i da se svi moramo sjetiti te teške godine kada su se desili teški zločini u ovom području.
– Prijedorčani su se vjerovatno pripremali za žetvu pšenice u ovim plodnim poljima, međutim, to ljeto,
mjesec juli koji je za BiH posebno vezan mjesec stradanja, Prijedorčani su bili izloženi velikom stradanju obzirom da je to bio je sam početak rata i većina je njih nevino ubijena na kućnim pragovima. Oni su uglavnom odvedeni iz svojih kuća i deportirani u zloglasne logore, a kasnije se ispostavilo da su pronađeni u velikim masovnim grobnicama. Tako da i nakon 32 godine od tog teškog zločina sa elementima genocida, mi smo danas bili u Bihaću i u drugim gradovima gdje smo ispratili četiri tabuta naše braće i sestara koje će sutra u Memorijalnom centru u Kamičanima, gdje će se klanjati dženaza namaz i gdje ćemo se oprostiti od njih i tražiti halala. I ovaj juli je za bosansku krajinu težak kao i svaki juli u prethodne 32 godine – govori Kudić.
Kliko pojašnjava da je svoju naučnu karijeru započeo bavljenjem Bosanskom Krajinom, i bila mu je zamisao da doktorira na tu temu, ali iz nekih razloga je prešao na Herceg-Bosansku temu ali je i dalje ostao vezan i zanimanjem i istraživanjem i učestvovanjem u obrađivanju tema iz Bosanske Krajine.
– Uvijek naglašavam da Prijedor ne smijemo posmatrati izolirano. Radi se o dolini Sane. To je jedno područje Ključa, Sanskog Mosta, Bosanskog Novog, i sve ono što se dešavalo u Prijedoru, dešavalo se i u susjednim općinama. Naravno, u Prijedoru su se desili veći i teži i krupniji oblici ratnih zločina, s obzirom da je tu bila i veća zajednica, općina sa preko 50.000 Bošnjaka i Hrvata. Ovdje bi se nadovezao za težinu jula u Prijedoru i Bosanskoj Krajini. Moram spomenuti i Biljane kod Ključa. Na cijelom tom području istovremeno su se dešavali teški oblici ratnih zločina. Bijele trake su bile naređene i u Ključu i Sanskom Mostu. Zbog genocida u Srebrenici i obima genocida i broja ubijenih i što je cijeli svijet to gledao, genocid u Srebrenici je dosta skrenuo pažnju sa ovog što se dešavalo u Prijedoru. Da se nije desio genocid u Srebrenici, Prijedor bi bio u centru pažnje. I u Prijedoru je broj ubijenih 3.167, i to su osobe s područja Prijedorske općine, dok je genocid u Srebrenici genocid nad Podrinjcima, ljudima iz srednjeg Podrinja koji su preživjeli genocid i druge oblike ratnih zločina u svojim krajevima Vlasenici, Bratuncu… koji su našli privremeno, kratkotrajno boravište u Srebrenici, tako da moram naglasiti da je genocid u Srebrenici zapravo genocid nad svim Bošnjacima u cijelom Srednjem Podrinju, ne samo Srebreničanima, nego i izbjeglicama iz okolnih mjesta – pojasnio je Kliko.
