Četrnaestog septembra 1996. godine Bosna i Hercegovina zakoračila je u novu, poslijeratnu političku stvarnost. Samo devet mjeseci nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, kojim je okončan troipogodišnji rat, građani su izašli na birališta kako bi izabrali prvi poslijeratni saziv državnih i entitetskih institucija.
Bio je to historijski trenutak: izbori su održani u zemlji razorenoј ratom, u političkom ambijentu snažnog prisustva međunarodne zajednice i pod strogim nadzorom OSCE-a, koji je formirao Privremenu izbornu komisiju.
Nacionalne stranke ubjedljive na biralištima
Rezultati izbora potvrdili su političku dominaciju nacionalnih stranaka. Stranka demokratske akcije (SDA), Srpska demokratska stranka (SDS) i Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) odnijele su ubjedljive pobjede, dok su multietničke i građanske opcije ostale u dubokoj sjeni.
U Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, SDA je u Federaciji osvojila 725.417 glasova i 16 zastupničkih mjesta, a u Republici Srpskoj dodatnih 184.553 glasa i tri zastupnika, ukupno 19. SDS je sa 578.723 glasa obezbijedila devet mjesta, dok je HDZ imao jedno manje. Mandat zastupnicima trajao je dvije godine, sve do narednih izbora u jesen 1998.
Izetbegović ispred Silajdžića i Abdića
Najviše pažnje privukli su izbori za tročlano Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Alija Izetbegović, kandidat SDA, uvjerljivo je izabran za člana Predsjedništva iz reda Bošnjaka sa 730.592 glasova. Njegov tadašnji saradnik i premijer ratne vlade Haris Silajdžić osvojio je 124.396 glasova, dok je osuđeni ratni zločinac Fikret Abdić, političar iz Velike Kladuše koji je tokom rata vodio vlastitu paradržavu “Autonomnu pokrajinu Zapadna Bosna”, dobio 25.584 glasa.
Krešimir Zubak, kandidat HDZ-a, izabran je za člana Predsjedništva iz reda Hrvata sa 330.477 glasova, daleko ispred Ive Komšića sa Združene liste, koji je dobio tek 37.684 glasa. Srpski narod u Predsjedništvu zastupao je ratni zločinac Momčilo Krajišnik, jedan od osnivača SDS-a i blizak saradnik ratnog zločinca Radovana Karadžića, sa osvojenih 690.646 glasova. Drugi po broju glasova bio je Mladen Ivanić, sa 307.461 glasom.
Prvi sazivi državnog parlamenta
Rad novouspostavljenih institucija pokazivao je koliko je tada BiH bila tek formalno ujedinjena država, a suštinski duboko podijeljena. Prvi predsjedavajući Predstavničkog doma bio je Ivo Lozančić, izabran žrijebom, što je bio kompromisni mehanizam osmišljen u Dejtonu. Nakon osam mjeseci zamijenio ga je Slobodan Bijelić, a posljednjih osam mjeseci mandata ovu funkciju obavljao je Halid Genjac.
Dom naroda imao je istu logiku rotacije. Njegov prvi predsjedavajući bio je Momir Tošić, kojeg su sukcesivno mijenjali Avdo Čampara i Petar Majić. U prvoj dvogodišnjoj fazi, Predstavnički dom održao je 11, a Dom naroda 12 sjednica. Simbolično i paradoksalno, sjednice su održavane u dvije različite zgrade – u Zemaljskom muzeju u Sarajevu i na Elektrotehničkom fakultetu u Lukavici – što je odražavalo duboke podjele i odsustvo zajedničkog političkog prostora.
Sjednicama su često prisustvovali članovi Predsjedništva, ministri u Vijeću ministara, te predstavnici međunarodne zajednice, posebno Ureda visokog predstavnika (OHR), čija je misija bila da nadzire i usmjerava krhki politički proces.
Federalni parlament
Na federalnom nivou, SDA je bila dominantna politička snaga sa 78 zastupnika u Parlamentu Federacije BiH. HDZ je zauzeo 36 mjesta, dok je multietnička Združena lista (SDP, UBSD, HSS, MBO i Republikanci) uspjela osvojiti 11. Time se pokazalo da je multietnički politički koncept, iako živ, bio znatno slabiji od nacionalnih narativa koji su dominirali političkom scenom.
