Kazala je da je Sarajevo njen grad i da uvijek s ponosom ističe da je Sarajka i da je odrasla na toj raskrsnici “koja je možda za politički svijet nemoguća”.
“U mom srcu, mojoj duši, itekako ima prostora za sve ljude i za sve one koji dišu i razmišljaju, osjećaju prije svega na isti način kao ja. Ja sam kao mala djevojčica s pet godina proživljavala ta ratna dejstva i malo sam bila na Ilidži, malo kod baba i dede u Vojkovićima, tamo gdje je bilo, da kažem, bezbjednije u tom trenutku”, rekla je u emisiji “Na terapiji sa Slavicom Đukić Dejanović”, prenosi Blic.
Navela je da je u tim trenucima odrasla preko noći te da su njeni roditelji oduvijek imali povjerenja u nju.
“Kada mi kažu: ‘To je to’, to je moralo da se zna i ja sam to prihvatala. Mnogo mi je bilo nesvjesno teško u tim trenucima, ali dijete nekako sve gleda kroz ružičaste naočale. Sjećam se tog momenta, moja mama odlazi na posao i kaže mi: ‘Ako krenu te svjetleće’, tako ih je ona nazivala, ‘Sakrij se pored tapaciranih vrata'”, kazala je.
Također je rekla da sve što je u životu naučila i zaradila duguje svojim roditeljima i ostatku porodice.
“Oni su mene naučili nemogućim stvarima. Kada vidim koliko su ljudi istinski negdje svom tom nekom mržnjom i negativnim emocijama prema drugim ljudima, drugim vjeroispovijestima obgrljeni, meni je to prosto nepoznanica i nejasnoća. Apsolutno ne razumijem zato što u mojoj kući se nikada nije čula ružna riječ za bilo koga, čak i u tim trenucima kada su mnogi padali i kada se niko nije podnosio. U mojoj porodici to nikada nije bilo. Svi su se voljeli. Volio se dobar čovjek jer smo znali da postoje samo dobri i loši ljudi”, ispričala je.
Opsada Sarajeva počela je 5. aprila 1992. godine i trajala je 1.425 dana – sve do 29. februara 1996. godine. Tokom tog perioda, grad je bio izložen svakodnevnom granatiranju i snajperskoj vatri s položaja velikosrpskog agresora.