Penzioneri u Federaciji BiH: Reforma na čekanju, a luksuz postali osnovni proizvodi
Penzioneri pitaju gdje su u priči o minimalcu: Penzije veće za 4,6 posto opet su sića.
Penzioneri u Federaciji BiH proteklu su godinu završili s neznatnim povećanjem primanja. Redovno usklađivanje donijelo im je rast penzija od skromnih 6,55 posto, što je daleko od dovoljnog da odgovori na rastuće troškove života.
Nepovoljni parametri za usklađivanje penzija, koji uključuju stopu rasta potrošačkih cijena i BDP-a, onemogućili su vanredno povećanje. Većina penzionera tako je ostala na mizernim primanjima, koja teško pokrivaju i osnovne životne potrebe.
Ulaskom u 2025. godinu, penzioneri su se nadali reformi penzionog sistema, koja je bila u fokusu njihovih zahtjeva još prošle godine. Tada su odustali od planiranih protesta, uz uvjet da se pristupi izmjeni Zakona o PIO, posebno dijela koji reguliše usklađivanje penzija.
Ključni zahtjev odnosio se na promjenu formule za usklađivanje: umjesto oslanjanja na BDP, penzioneri su predložili da parametri budu indeks rasta plata i troškovi života. Vlada Federacije BiH pokazala je spremnost da razmotri ovaj prijedlog, pa je formirana radna grupa zadužena za izradu konačnog prijedloga. Međutim, i dalje se čeka konkretno rješenje.
Penzionerima se žuri. Ukoliko do izmjene Zakona o PIO ne dođe prije redovnog usklađivanja 15. aprila, njihove će penzije, prema procjenama stručnjaka, porasti za svega dva posto. Također, zbog nepovoljnih ekonomskih parametara, vanredno usklađivanje ni ove godine neće biti moguće.
S obzirom na to da su cijene osnovnih životnih namirnica poput maslaca, sira i mesa već odavno izvan njihovog dosega, penzioneri traže hitnu reakciju vlasti. Prisjećajući se vremena kada cijene nisu bile razlog za šok i zabrinutost, sve češće izražavaju nezadovoljstvo, ali zasad ostaju strpljivi.
Penzioneri trenutno ne dižu glas, ali njihova tišina neće trajati vječno. Prolongiranje protesta ne znači odustajanje. Ako vlasti ne prepoznaju hitnost situacije, moguće je da će penzioneri, umorni od čekanja, ponovo izaći na ulice kako bi tražili osnovno – dostojanstven život.
