Švedska se suočava s najvećom tragedijom u svojoj historiji nakon što je 35-godišnji Rickard Andersson ubio deset osoba u obrazovnom centru za odrasle u Örebru, prije nego što je sebi oduzeo život.
Policija i dalje istražuje motive ovog stravičnog napada, dok svjedoci i porodica opisuju Anderssona kao povučenog i društveno izoliranog pojedinca, koji je tokom godina potpuno prekinuo kontakte s okolinom.
Policija je odmah nakon masakra pretresla Anderssonov stan u potrazi za tragovima koji bi mogli rasvijetliti njegove motive. “Vodimo intenzivnu istragu kako bismo dobili jasniju sliku o napadaču i eventualnim dodatnim sudionicima. Na pitanje o motivima, više informacija objavit ćemo kasnije”, izjavio je Roberto Eid Forest, policijski zvaničnik.
Iako je policija u početku tvrdila da napad nije imao ideološku pozadinu, kasnije su revidirali tu izjavu, ne isključujući nijednu mogućnost. U Anderssonovom stanu policija sada pretražuje njegov kompjuter i mobilne telefone kako bi utvrdila je li bio povezan s nekom ekstremističkom ideologijom ili je napad bio rezultat ličnih problema i izolacije.
Švedski roditelji, promjena identiteta i izolacija
Prema pisanju švedskog lista Expressen, Andersson je rođen u Švedskoj u porodici švedskih roditelja pod imenom Jonas Simon, ali je 2017. godine promijenio ime u Rickard Andersson, uz obrazloženje da uzima prezime koje je njegov otac nosio prije braka.
Njegova prošlost ukazuje na dugogodišnje društveno povlačenje i poteškoće u socijalizaciji. “Bio je izuzetno čudan”, kaže jedan njegov bivši školski kolega. “Godinama je nosio kapuljaču, skrivao lice i rijetko je komunicirao s drugima. Kad sam kasnije razmišljao o njemu, shvatio sam da je vjerovatno patio od ekstremne socijalne fobije.”
Porodica potvrđuje da je Andersson bio izuzetno povučen i da je posljednjih godina gotovo potpuno prekinuo kontakt s ljudima. “Nije imao prijatelje i koliko znam, nikada nije imao partnera”, kazao je član njegove šire porodice.
Njegov rođak se prisjetio posljednjeg susreta s njim na njegov 35. rođendan. “Bio je tih i povučen. Jeo je svoju hranu u tišini, a zatim uzeo šolju kafe i otišao da sjedi sam”, ispričao je.
Žrtva zlostavljanja u djetinjstvu
Anderssonovi poznanici iz djetinjstva kažu da je bio žrtva vršnjačkog nasilja, što je možda doprinijelo njegovoj kasnijoj društvenoj izolaciji. “To ga je jako pogodilo. Bio je usamljen i nikada nije bio dio društva”, kaže član njegove porodice.
Njegovo školovanje također je bilo problematično. Završio je osnovnu školu bez ijedne prolazne ocjene, a u srednjoj školi se jedva održao. Pohađao je individualni program i uspio je dobiti dobre ocjene iz estetike, historije i psihologije, ali je pao u sedam drugih predmeta, uključujući prirodne nauke i religiju. Na mnogim školskim fotografijama nije prisutan, a na onima na kojima jeste, često okreće glavu od kamere.
Andersson je odrastao u švedskoj porodici srednje klase, ali su se njegovi problemi sa socijalizacijom javljali od najranije dobi. Nakon završetka škole, vodio je život samotnjaka. Nikada nije bio zaposlen u državnim ili općinskim institucijama, nije služio vojsku i živio je sam u stanu u Örebru. Godinama je imao niske ili nikakve prihode, osim 2017. godine, kada je prijavio određeni kapitalni prihod, vjerovatno od kamata ili dividendi.
Tragedija potresla Švedsku
Član njegove porodice navodi da je Andersson imao malo interesovanja u životu. “Voli hokej i vožnju automobila, ali uglavnom je noću sjedio i gledao televiziju.” Pokušao je raditi kao vozač kamiona, ali nije uspio dobiti posao.
Škola koju je napao je Campus Risbergska i nudi osnovne i srednje obrazovne razrede za odrasle od 20 godina i starije, tečajeve švedskog jezika za imigrante, strukovnu obuku i programe za osobe s intelektualnim poteškoćama. Nalazi se na periferiji Orebra, koji je oko 200 kilometara zapadno od Stockholma.
Njegova porodica je posljednjih godina primijetila pogoršanje njegovog mentalnog stanja. “Nije volio okupljanja. To ga je iritiralo. Za Božić nije bio s roditeljima. Nije bio psihički dobro”, kazao je član njegove šire porodice.
Ovo je najsmrtonosniji napad te vrste u historiji Švedske, a zemlja je još uvijek u šoku. Policija nastavlja istragu, dok se javnost pita kako je moguće da je osoba s tako izraženim problemima prošla ispod radara institucija.
