„Velika je bila Jelena Trikić. Velika je bila njena volja i hrabrost da umre darujući novi život. Tu veličinu prepoznala je cijela Bosna i Hercegovina, a od njene smrti građani se zalažu da se Jeleni podigne bista ispred Kliničkog centra u Banjoj Luci, kako se ne bi zaboravila njena velika žrtva“, navodi se na ovom nalogu.
Saznala da ima tumor kada je zatrudnjela
Iako tako nešto nije realizirano već 12 godina, Jelena ipak ima nekoga ko će je pamtiti dok je živ – njenog sina Nikolu.
„Naime, kada je Jelena bila trudna, saznala je da ima tumor na mozgu koji je trebalo liječiti jakim citostaticima. Da bi je liječili, morala je pobaciti. Ali ona to nije htjela. Rekla sam joj: ‘Jelena, sine, ti si meni važna.’ Pogledala me i odgovorila: ‘Majko, kako sam ja tebi važna, tako je isto i ono meni važno,’“ prisjetila se njena majka, koja ju je u tom trenutku nagovarala na liječenje.
„Sjećam se da je bio Đurđevdan kada su došli kod nas. Jelena mi je tada rekla da je trudna, da ću postati baka. Bila sam sretna,“ sa uzdahom je pričala Jelenina majka Milkica.
„U trenutku kada je ostala u drugom stanju, bila je potpuno zdrava. Mislila sam da ćemo biti sretni.“
Jelena je bila u šestom mjesecu trudnoće kada su počeli njeni zdravstveni problemi.
Sa knedlom u grlu, Goran Dunović, Jelenin muž, ispričao je za medije o prvim simptomima bolesti:
„Saopćili su nam šta je i rekli da apsolutno nema nade. Tih dana Jelena je majci govorila: ‘Maki, nemoj plakati, sve će biti dobro.’ Predložili su joj terapiju zračenjem kako bi je spasili, ali morala je ‘riješiti se’ bebe. Čudili su se kako je uopće pri svijesti. Ali ona je, ležeći u krevetu, rekla: ‘Ne, ne, ja to ne prihvatam.’ Doktori su joj rekli: ‘Jelena, nećeš izdržati. Treba da prođe najmanje tri sedmice da beba sazri kako bi je mogla roditi.’ Ali ona je govorila da će izdržati.“
Doktori se čudili što već nije pala u komu
Doktori su se čudili, navodi se, kako je uopće svjesna. Prema njihovim prognozama, trebala je biti u komi.
Ali ona je hodala, šetala, s medicinskim osobljem pila kafu.
Jelena nije htjela ni razgovarati o liječenju, bilo joj je bitnije da rodi dijete. Morala je na prijevremeni porod, i tako je i urađeno. Rodio se Nikola. Ona mu je dala ime jer se pred ikonom svetog Nikole zaklela da će, ako rodi sina, nositi njegovo ime – priča njen suprug. Kada su joj donijeli Nikolu, Jelena je bila presretna, kao da nema nikakvu bolest.
Jelenina slika iz porodilišta, na kojoj drži Nikolu na grudima, njen spokoj i ponos koji su odisali s te fotografije, rasplakali su i one s najtvrđim srcem.
Radosna vijest da se „Majka Hrabrost“ porodila osvanula je u svim medijima.
„Bez obzira šta su doktori pričali, bez obzira kakvi su joj nalazi bili – vjerovao sam u čuda. Tek kada je umrla, kada je prestala disati, postao sam svjestan da sam ostao bez nje. To što je ona uradila je najveća žrtva. Odrekla se svog života da bi njeno dijete živjelo“, pričao je suprug.
Jelena je umrla 39. dan nakon poroda. Njen sin sada ima 12 godina.
„Trećeg dana nakon njene sahrane, Nikolu smo doveli kući. Bilo je teško. Shvatio sam da moram boriti za njega. Sada, kada se osvrnem toliko godina unazad, vidim da nije bilo nimalo lako. Tri godine nakon Jelenine smrti ponovo sam se oženio. Nikola je dobio sestru i sada mi je drago što ima nekoga da odrastaju zajedno. Nikola je sretno i zadovoljno dijete. Nikola i ja redovno odlazimo u Drvar kod njegove babe Milkice i djeda Vladimira Trikića. Obilazimo Jelenin grob. Upalimo svijeće. Pomolimo se. Poljubimo Jeleninu sliku. Njena smrt obilježila je naše živote. Ona je vječni beleg na našoj duši. Nikoli o Jeleni pričaju i baba i djed, i on uvijek pažljivo sluša,“ rekao je tada.
Priča o ovoj hrabroj ženi živi i danas. Po njoj nosi ime ulica u Banjoj Luci, a u rodnom Drvaru vrtić nosi ime „Majka Hrabrost“.
(Blic, Kurir)
