Prijevremeni izbori za predsjednika Republike Srpske bit će održani 23. novembra. U tom trenutku će nedostajati samo pet dana da se napune 23 godine otkad je sadašnja opozicija posljednji put pobijedila SNSD u ovakvoj izbornoj utrci.
Bio je 28. novembar 2002. godine kada je SDS-ov Dragan Čavić pobijedio i od tada su se redom nizali isključivo SNSD-ovi kandidati ili nestranački koje je podržala ova stranka.
Sve je počelo od Milana Jelića koji je na izborima pobijedio 2006. godine, ali godinu kasnije je preminuo. Igor Radojičić je privremeno preuzeo funkciju, pa je na sljedećim prijevremenim izborima pobjedu odnio Rajko Kuzmanović, nestranačka ličnost koju je podržao SNSD.
Milorad Dodik je prvi put na mjesto predsjednika entiteta stigao 2010. godine, da bi ga naslijedila Željka Cvijanović 2014. kada je on otišao u Predsjedništvo poslije dva mandata. Dodik se vratio na ovu funkciju poslije pauze od četiri godine i pobijedio Jelenu Trivić 2022.
Opozicija je zamalo prekinula dugogodišnju dominaciju SNSD-a upravo te 2022. godine. Trivić i opozicija su istu večer proglasili pobjedu, ali je nakon nekoliko dana i ponovljenog brojanja utvrđeno da je Trivić ipak tijesno izgubila od Dodika.
Ipak, čini se da je situacija sada povoljnija nego ikad za opoziciju jer joj je Dodik “servirao” put do pobjede, samo je pitanje da li će znati uzeti poklon.
Serija Dodikovih grešaka počela je kada je sam sebe prijavio Sudu BiH koji mu je “završio” karijeru, pa je njegova stranka nizom nepromišljenih poteza pokazala da je potpuno izgubljena.
SNSD je od drugostepene presude kategorično odbijao mogućnost prijevremenih izbora nakon što je odlukom Centralne izborne komisije Dodiku oduzet mandat. Ipak, kako je vrijeme prolazilo, stranka je sve više ublažavala stavove i sada je evidentno da će imati svog kandidata, pogotovo jer su podnijeli i stranačku prijavu CIK-u.
Time su, ko zna koji put u posljednjim godinama, pogazili svoju riječ i upravo bi to mogao biti jedan od glavnih aduta opozicije da se vrati na tron poslije duge, duge pauze.
Pored toga, opozicija ima još jedan veliki adut – bit će ovo prvi izbori u više od 30 godina da Milorad Dodik nije politička ličnost što bi vjerovatno moglo uticati na biračko tijelo. Ipak, on je i dalje predsjednik SNSD-a i za očekivati je da će kroz predizbornu kampanju imati određeni uticaj na biračko tijelo da podrži kandidata njegove stranke.
Ovdje je jako važno navesti činjenicu da su u posljednjih 15 godina pobjede u izborima za predsjednika RS-a, SNSD-u donosili isključivo Željka Cvijanović i Milorad Dodik i teško je očekivati da bilo ko iz njihove stranke može sakupiti jednak broj glasova, da ne kažemo veći.
Ipak, za pobjedu će opoziciji trebati ujedinjenje što do sada još uvijek nije evidentno s obzirom na to da stavovi o eventualnom zajedničkom kandidatu kod lidera PDP-a Draška Stanivukovića nisu još uvijek potpuno jasni.
Eventualna pobjeda na ovim izborima opoziciji bi bila i odlična podloga pred one daleko značajnije, Opće izbore naredne godine. Bila bi to više simbolična poruka i podloga da se SNSD skine s trona u oktobru 2026. i ne samo entitetska već i državna vlast dobije potpuno novu strukturu.
Zbog svega navedenog čini se da je ovo poslije niza godina prva velika šansa opozicije. SNSD je sam sebi skočio u stomak potezima iz posljednjih godina, a da li će politički protivnici znati da raspakuju ovaj poklon, vidjet ćemo 23. novembra.
