Njemačka već decenijama važi za obećanu zemlju za desetine hiljada građana Bosne i Hercegovine koji u potrazi za boljim životom i sigurnijim radnim uslovima odlaze preko granice. Više plate, jača socijalna zaštita i uređena država glavni su razlozi zbog kojih se mnogi odlučuju na ovaj korak. Međutim, pravo pitanje glasi: koliko se zaista isplati živjeti u Njemačkoj kada se podvuče crta između prihoda i troškova?
Primjer jedne četveročlane porodice pokazuje da ukupni mjesečni prihodi iznose 4.940 eura. Otac donosi kući neto platu od 2.000 eura, majka koja radi pola radnog vremena zarađuje 1.400 eura, dodatna dva „minijoba“ donesu po 520 eura svaki, a država kroz dječiji dodatak (Kindergeld) isplaćuje još 500 eura.
Na prvi pogled riječ je o cifri o kojoj prosječne porodice u Bosni i Hercegovini mogu samo sanjati. Ipak, stvarnost je drugačija. Mjesečni troškovi u Njemačkoj dostižu vrtoglavih 3.650 eura. Najveći izdatak je stanarina – 1.500 eura. Na hranu se troši oko 600 eura, automobil odnosi 650 eura, odjeća 400 eura, osiguranje 200 eura, dok porodica mjesečno izdvaja i 300 eura za ljetovanje ili štednju.
Kada se sve sabere i oduzme, ostaje tek 1.290 eura „viška“. Taj iznos nije mali, ali u zemlji u kojoj je i jedan neplanirani kvar na automobilu, ozbiljnija bolest ili preseljenje ogroman udar na kućni budžet – pitanje je koliko je to zaista sigurnost i komfor.
Njemačka, istina, nudi bolju zdravstvenu zaštitu, redovno obrazovanje i socijalnu sigurnost, ali istovremeno i visoke troškove života. Dok su prosječne plate višestruko veće nego u BiH, i izdaci rastu proporcionalno – posebno kada je riječ o stanovanju i osnovnim životnim potrebama.
Zaključak: Život u Njemačkoj nije bajka niti luksuz, već realnost u kojoj se i pored skoro 5.000 eura mjesečnih prihoda živi pod stalnim pritiskom visokih troškova. Pitanje koje ostaje jeste – da li je to sigurnost i bolji život o kojem mnogi sanjaju ili samo privid dobro uređenog sistema?
