Priča o Vinču Horstu, njemačkom državljaninu koji je nakon Drugog svjetskog rata odlučio ostati živjeti u Sanici, malom mjestu u Bosni, svjedočanstvo je nesalomive hrabrosti i ljudskosti.
Vinč je u Sanici osnovao porodicu nakon što se zaljubio u Fajku, mještanku s kojom je živio u ljubavi i miru sve do 1992. godine, kada su četničke jedinice pod Arkanovim vodstvom donijele smrt i stradanje u ovo pitomo mjesto, piše genocid.ba.
Te kobne godine, četnici su krenuli u akciju etničkog čišćenja Sanice, izvodeći muslimanske stanovnike na strijeljanje.
Vinč Horst, kao čovjek njemačkog porijekla i nemusliman, imao je priliku izbjeći sudbinu svojih komšija. Srpske komšije su mu rekli da izađe iz stroja jer “on nije Musliman“. Međutim, nije ih poslušao.
Uprkos mogućnosti da spasi vlastiti život, Vinč je ostao uz svoje komšije. Zajedno su strijeljani.
Njegova odluka i žrtva ne samo da svjedoče o izuzetnoj hrabrosti, već i razotkrivaju brutalnu logiku agresorskog režima, čiji su zločini obilježili historiju Bosne i Hercegovine.
Nakon što je Armija Republike Bosne i Hercegovine oslobodila Sanicu, posmrtni ostaci Vinča Horsta ekshumirani su i ukopani u dvorištu Osnovne škole Sanica, gdje počiva kao simbol ljudske čestitosti.
Njegov mezar posjećuju učenici svakog Bajrama, učeći Fatihu čovjeku koji je odlučio dijeliti sudbinu svojih komšija i u smrti.
