Na današnjoj press konferenciji, na upit Klix.ba Amir Hasičević je izjavio da je izuzeće Orašja od neradne nedjelje 20. decembra 2024. godine doneseno zakonito jer je “Članom 18.” lokalnim zajednicama omogućeno da traže izuzeće.
Istakao je ministar Hasičević da je Orašje “jedinstven slučaj” po geografiji, da su “svi imali pravo da podnesu zahtjev, ali je samo Orašje bilo spremno”; te da će o drugim izuzećima Vlada odlučivati, iako, po njemu, “niko ne ispunjava tri osnovna kriterija”.
Šta govore propisi i datumi?
Zakon o unutrašnjoj trgovini doista daje Vladi FBiH ovlaštenje da na prijedlog gradskog/općinskog vijeća odobri izuzeće. Time je “okvir ovlasti“ jasan. Ali isti zakon (čl. 5 i 7) propisuje i načela: zabranu stavljanja trgovaca u neravnopravan položaj te opću zabranu diskriminacije, a takve izuzetke treba obrazložiti i mjeriti jednako prema svima.
Vlada je tek 24. decembra 2024. donijela Uredbu koja uvodi kriterije i postupak za izuzeća (pad prometa u odnosu na prethodnu godinu, smanjenje zaposlenih, te, ako je sezonski slučaj, obrazložen period).
Orašje je izuzeto četiri–pet dana ranije, dakle prije postojanja općih kriterija. To nije sporno po nadležnosti, ali jeste po standardu jednakog tretmana. Jedna općina je prošla bez javno definisanih pravila, a sve ostale se od tada odmjeravaju striktnim kriterijima iz Uredbe.
Činjenice o proceduri u Orašju su jasne: Gradsko vijeće je 27. 11. 2024. usvojilo odluku i podnijelo prijedlog; Vlada je 19/20. decembra 2024. izuzeće odobrila. Tek nakon toga, 24. 12., donijeta je Uredba koja drugima propisuje “tri kriterija”.
Geografija kao alibi i to netačan
Ministar navodi da je Orašje “jedina općina u FBiH koja ne graniči sa federalnim općinama, nego s Hrvatskom, Brčkim i RS-om”. To je naprosto pogrešno: Domaljevac‑Šamac, općina u istom kantonu, graniči s Orašjem (Domaljevac‑Šamac je “između Orašja na istoku i Odžaka na zapadu”). Dakle, Orašje ima granicu s općinom FBiH. Čak i kad bi geografska posebnost bila relevantna, ona nije kriterij iz Uredbe.
“Svi su imali pravo, samo je Orašje bilo spremno” – pa zašto onda drugi čekaju?
Ministar kaže da je “Ministarstvo odradilo svoj dio, a Vlada treba staviti zahtjeve na dnevni red”, te usput tvrdi da “niko ne ispunjava tri osnovna kriterija”.
Javne informacije govore da je 12 općina/gradova dostavilo zahtjeve; osam ih je formalno ispunilo uslove i poslano su Vladi – ali je jedino Orašje dobilo izuzeće. Tvrdnja da “niko ne ispunjava kriterije” dolazi nakon što je Orašje već izuzeto bez tih kriterija. Upravo je to definicija dvostrukog standarda.
Zakon dopušta izuzeće, ali traži i jednaka pravila igre
Vlada može dati izuzeće. Međutim, jednako je bitno da organi vlasti ne stavljaju trgovce u neravnopravan položaj. Ako je jedan grad izuzet prije usvajanja kriterija, a ostali se poslije odmjeravaju po “tri uslova”, to je problem jednakog postupanja i pravne sigurnosti, ne zato što je izuzeće kao institut nezakonito, nego zato što je praksa selektivna.
Uredba od 24. 12. 2024. jasno propisuje šta grad/općina mora dokazati (pad prometa, pad zaposlenih, sezonsko obrazloženje i period). Geografija na koju se poziva ministar nije kriterij.
Retorički salto: od “85.000 radnika” do političkih insinuacija
Ministar se poziva na “85.000 radnika” i sugeriše da “opoziciona vijeća lakše guraju zahtjeve”. Brojke o radnicima u trgovini ne pretvaraju ograničenje rada objekata u univerzalno radničko pravo (to je i dalje ograničenje radnog vremena prodajnih objekata, uz čitav niz izuzetaka koje propisuje sam zakon). Opaska o “opozicionim vijećima” je politička kvalifikacija koja ne smije imati nikakvu ulogu u upravnom odlučivanju o izuzeću.
Šlag na torti: i Ministarstvo priznaje paradoks
Isto Ministarstvo javno navodi da se Orašje jedino izdvojilo izuzećem, dok su drugi zahtjevi na čekanju i pritom objavljuje zbirne cifre fiskalnog prometa umjesto čistih, deflacioniranih maloprodajnih serija kao dokaz “pozitivnog efekta”. To dodatno pokazuje koliko je politički narativ zamijenio mjerljiv dokaz.
Bilo bi važno da javno bude objavljen kompletan spis Orašje: prijedlog GV Orašja, mišljenje Ministarstva, obrazloženje Vlade i sve tablice na kojima se temeljila odluka od 19/20. decembra 2024. Kriteriji moraju biti jednaki ili se Orašje treba naknadno revidirati po Uredbi (tri kriterija) ili se za sve druge koji su tražili izuzeće treba primijeniti preduredbeni standard koji je važio 20. decembra. Sada imamo “jedna pravila za jednog, druga pravila za sve ostale”.
Nužno je da se javno objavi matrica bodovanja (promet – deflacioniran i sektorski očišćen, zapošljavanje, sezonalnost) i vremenski okvir u kojem će Vlada staviti sve uredne zahtjeve na dnevni red.
Ministar je formalno u pravu da Vlada može dati izuzeće po članu 18. Ali način na koji je to urađeno u slučaju Orašja prvo izuzeće, pa tek onda kriteriji krajnje je pravno problematičan, politički nekorektan i administrativno neodbranjiv.
Dodatno, pozivanje na geografiju koja nije tačna urušava kredibilitet cijelog narativa ministarstva. Ako se “tri kriterija” danas koriste kao barijera za ostale, dok su jučer ignorisani za Orašje, onda to nije politika jednakog tretmana nego politika izuzetka za odabrane.
Povjerenje se ne gradi sloganima o “radničkim pravima”, nego time da pravila vrijede jednako za sve – od Orašja pa nadalje.
