Cijene hrane u Bosni i Hercegovini, u odnosu na životni standard, i dalje su previsoke. Posljedica toga su socijalno raslojavanje i brojni ekonomski izazovi. Profit najčešće završava u blagajnama velikih lanaca samoposluga, dok Bosna i Hercegovina godinama unazad uvozi prehrambene proizvode vrijedne više od šest milijardi maraka.
BIHAĆ, 19. oktobra – To pokazuje da domaća proizvodnja propada, ali i da uprkos svemu postoje uporni zemljoradnici koji, iako ih je sve manje, i dalje istrajavaju na svojim imanjima. Među njima je i Nedžad Muminović, ratni vojni invalid, koji zajedno sa suprugom i sinovima u mjestu Dobro Selo kod Bužima proizvodi domaće voće i povrće, sakuplja ljekovito bilje, kestene i druge plodove iz prirode.
Sretan je i zadovoljan, a njegova želja je da i drugi krenu istim putem – bez predrasuda i izgovora, stvarajući zdravo i domaće.
Jesenje boje prekrivaju bužimske kestenove šume, pa tako i Dobro Selo, gdje se nalazi porodično ognjište Muminovića. Svakog jutra Nedžad i supruga Semira neumorno rade, privređujući za dostojanstven život.
Nakon što sakupe kestene na nekoliko lokacija, vraćaju se na imanje, gdje su ove godine imali dobar urod voća, raznovrsnog povrća i ljekovitog bilja. Iako je posao zahtjevan, Nedžad ulaže veliki trud i uspijeva proizvesti zdrave i hranjive namirnice. Boravak na čistom zraku pruža mu poseban užitak i pomaže u oporavku, jer su ratne posljedice trajno narušile njegovo zdravlje.
Bez predrasuda i s vjerom da samo rad donosi mir u duši i zadovoljstvo u novčaniku, Muminovići odlaze u Cazin i Bihać kako bi prodali svoje proizvode. Građani ih rado podržavaju i redovno im se vraćaju.
Dok se zima približava, vrijedne ruke Muminovića i dalje ne miruju. Preostale proizvode prodaju lično ili putem društvenih mreža, gdje Nedžad svakodnevno komunicira s kupcima. Kažu da će im nedostajati iskreni razgovori s dobrim ljudima, jer upravo to daje smisao njihovom radu.
A na pitanje da li se poljoprivreda isplati, Nedžad jednostavno kaže:
“Ne isplati se samo izležavati.”
