Prije 29 godina, tačnije 5. decembra 1995. godine, članice Sjevernoatlanskog vojnog saveza (NATO) su odobrile upućivanje 60.000 vojnika u Bosnu i Hercegovinu radi provođenja mira postignutog Dejtonskim sporazumom.
Ova misija, poznata kao “Zajednički poduhvat” (Operation Joint Endeavour), predstavljala je najveću operaciju Atlantskog saveza od njegovog osnivanja 1949. godine i označila je prekretnicu u ulozi NATO-a na globalnoj sceni.
Prva velika NATO-ova kriza
NATO je svoje prvo veliko djelovanje u krizi izveo u Bosni i Hercegovini nakon rata koji je trajao od 1992. do 1995. godine. Ova operacija imala je za cilj provođenje vojnih aspekata Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji je okončao sukob. Provođenje ovakvog mandata bilo je izuzetno zahtjevno jer se radilo o regiji koja je pretrpjela strašne ljudske gubitke, razaranja i duboke političke podjele.
Implementacione snage (IFOR), koje su raspoređene u decembru 1995. godine, bile su prva NATO-ova misija ovakve vrste. Glavni zadatak IFOR-a bio je da osigura provođenje vojnog dijela mirovnog sporazuma. To je uključivalo prekid neprijateljstava, razdvajanje zaraćenih strana te stvaranje sigurnog okruženja za implementaciju civilnih aspekata sporazuma. IFOR je djelovao pod mandatom iz člana VII Povelje Ujedinjenih nacija, što je značilo da su NATO snage imale ovlasti koristiti silu u cilju ispunjavanja svog mandata.
Njihovi specifični zadaci uključivali su:
Praćenje i osiguravanje poštivanja prekida neprijateljstava;
Povlačenje teškog naoružanja na odobrene lokacije;
Obilježavanje međuentitetske linije razgraničenja i prebacivanje teritorijalne kontrole između entiteta Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.
Pored ovih osnovnih vojnih zadataka, IFOR je radio i na stvaranju uvjeta za povratak izbjeglica i raseljenih osoba, kao i na pružanju podrške civilnim vlastima u obnovi infrastrukture i uspostavljanju osnovnih usluga.
Prelazak na SFOR
Godinu dana nakon početka IFOR-ove misije, njen mandat preuzela je Stabilizacijska snaga (SFOR) u decembru 1996. godine. SFOR je imao širi zadatak koji je uključivao stabilizaciju situacije u zemlji, ali i podršku političkim i ekonomskim reformama koje su bile ključne za dugoročni mir. SFOR-ov mandat uključivao je sprečavanje obnavljanja neprijateljstava., podršku demokratskim izborima i razvoju lokalnih institucija, aktivno prikupljanje i uništavanje nelegalnog naoružanja, uključujući mine i eksplozive.
Pored toga, pripadnici SFOR-a su obavljali hapšenja optuženih za ratne zločine u postratnom periodu.
SFOR je također imao aktivnu ulogu u humanitarnim i infrastrukturnim projektima, što je uključivalo obnavljanje puteva, mostova i škola, kao i pružanje logistike za civilne organizacije. Njegova misija bila je obilježena velikim izazovima, ali i značajnim uspjesima, uključujući uništavanje više od 11.000 komada oružja i 45.000 granata do 2003. godine.
Međunarodni doprinos
U misijama IFOR i SFOR sudjelovale su sve članice NATO-a, ali i mnoge zemlje nečlanice, uključujući Austriju, Finsku, Rusiju, Maroko i druge. Ovaj široki međunarodni doprinos bio je ključan za uspjeh misija i pokazao je da globalna saradnja može donijeti značajne rezultate u postkonfliktnim situacijama.
Jedan od najvećih uspjeha SFOR-a bila je reforma odbrambenih struktura Bosne i Hercegovine. Nakon rata, odbrambene snage bile su etnički podijeljene i djelovale su kao tri odvojene vojske. Zahvaljujući naporima SFOR-a i NATO-a, uspostavljena je jedinstvena struktura odbrane, koja je uključivala zajedničku komandu i standardiziranu obuku prema NATO standardima.
U martu 2004. godine, imenovan je prvi ministar odbrane Bosne i Hercegovine na državnom nivou, što je označilo simboličan korak ka integraciji zemlje u euroatlantske sigurnosne strukture. Reforma odbrane bila je ključna za stabilizaciju zemlje i njen napredak prema članstvu u NATO-u.
NATO-ova uloga nakon SFOR-a
Nakon završetka SFOR-ovog mandata u decembru 2004. godine, NATO je predao stabilizacijsku misiju Evropskoj uniji (EUFOR), ali je zadržao vojni štab u Sarajevu. Ovaj štab nastavlja pružati podršku Bosni i Hercegovini u reformama odbrane, borbi protiv terorizma i drugim sigurnosnim pitanjima. NATO je, također, bio ključan partner u procesu priključenja Bosne i Hercegovine Partnerstvu za mir u decembru 2006. godine, što je bio prvi korak ka potencijalnom punopravnom članstvu.
Operacije IFOR i SFOR ostavile su dubok trag na Bosnu i Hercegovinu, ali i na sam NATO. One su pokazale sposobnost saveza da djeluje van svojih tradicionalnih granica i odgovori na složene sigurnosne izazove. Za Bosnu i Hercegovinu, ove misije predstavljale su ključne korake u postratnoj obnovi, stabilizaciji i integraciji u međunarodne sigurnosne i političke strukture.