Roditelji često traže način da ostvare bolju komunikaciju i povezanost s djecom, ali ponekad jedna jednostavna, iskrena rečenica može promijeniti mnogo.
Prema stručnjacima za dječiju psihologiju, najvažnije pitanje koje roditelj može postaviti djetetu nije usmjereno na rezultat ili ponašanje nego na osjećaje, iskustvo i unutrašnji svijet djeteta. Ono pomaže djetetu da se osjeća viđenim, slušanom i prihvaćenim.
Rečenica: “Želiš li da ti pomognem ili ti samo treba da se izjadaš?”, pokazuje djetetu da ga slušate, poštujete njegove osjećaje i da imate povjerenja u njegovu sposobnost da sam donese odluke. Damour naglašava da većina tinejdžera ne traži savjet, već samo prostor da budu saslušani.
Istraživanje iz 2024. pokazuje da 62% mladih želi samo da roditelji slušaju, bez davanja savjeta. Time se razvijaju emocionalna otpornost, samopouzdanje i sposobnost suočavanja s izazovima.
Umjesto da odmah nudite rješenja, bolje je koristiti empatijske fraze poput: “Naravno da si uznemiren/a”, ili “To stvarno zvuči teško”, što djetetu često bude sasvim dovoljno da se osjeti shvaćeno i podržano.
Ako problem traje duže, preporučuje se blaga intervencija – postavljanje pitanja koja pomažu djetetu da sagleda situaciju iz šire perspektive, poput: “Kako misliš da ćeš se osjećati u vezi s ovim za šest mjeseci?”.
Na taj način se njeguje zdrav emocionalni razvoj bez preuzimanja kontrole nad svakom situacijom.
