15.4 C
Bihać
Ponedjeljak, 26 Septembra, 2022

Na ova 3 jednostavna načina naučite djecu da budu empatična

ZNAKOVI empatične zabrinutosti kod djece zabilježeni su najranije u dobi od 8 do 10 mjeseci. Demonstracije očitijih oblika empatije, kao što je pokazivanje brige za to što netko plače, mogu se uočiti kod male djece. No kao i svi aspekti, količina i kvaliteta razvoja ove vještine mogu dramatično varirati od djeteta do djeteta.

Znamo da kad dijete nauči biti empatično u ranim fazama razvoja, to može dovesti do mnogo snažnijih sklonosti empatiji u kasnijim fazama života jer dijete postepeno postaje odrasla osoba koja se prema drugima odnosi s ljubaznošću, poštovanjem i razumijevanjem. Empatično dijete može postati empatični roditelj, supružnik, suradnik i prijatelj.

Empatija nije fiksna osobina i može se stimulirati

Empatiju mogu stimulirati i njegovati braća i sestre koji je prakticiraju, kao i odrasle osobe iz okoline, najčešće članovi obitelji i odgojitelji. Ipak, razvoj je postepen i iziskuje vrijeme. Roditelji i nastavnici se često pitaju kako mogu potaknuti djecu na osjećaj i pokazivanje empatije. Evo nekoliko savjeta.

Pokažite im da treba vrednovati osjećaje

Prvo, kad god je to moguće, pokažite toplinu i empatiju prema djetetu. Dijete promatra druge kako bi naučilo prikladne načine ponašanja i interakcije, a poznato je da na njega utječu ponašanja koja vidi oko sebe. Možete mu biti dobar uzor tako što ćete priznati i cijeniti tuđe osjećaje te pokazati razumijevanje i suosjećanje kada je netko tužan, uznemiren, frustriran ili mu je potrebna pomoć.

Kad dijete pokazuje negativne emocije, uvažite to što osjeća. Tješite ga sve dok ne pokaže da je u redu i da može nastaviti dalje. Malo dijete ponekad treba pomoć pri razumijevanju svojih osjećaja, pa mu pomozite imenovati te osjećaje. Primjerice, ako plače, recite: “Djeluješ uznemireno. Kako ti mogu pomoći?”

Povežite osjećaje, misli i ponašanja

Kad govorite o osjećajima, povežite neko ponašanje s osjećajem tako da dijete shvati uzročno-posljedičnu vezu između njih. Primjerice: “Luka se osjeća tužno jer mu je Oliver uzeo igračku. Što bi Luki moglo pomoći da se osjeća bolje?”

Poučavanje djeteta o uzroku i posljedici također se može provesti kroz priče, igrokaze ili čitanje knjiga. Razgovarajte s djetetom o mislima, osjećajima i ponašanju likova. Što bi likovi mogli učiniti sljedeće?

Povežite ove scenarije s vlastitim iskustvima djeteta. Na primjer, ako je lik iz priče tužan jer mu nedostaju roditelji, povežite taj osjećaj sa situacijom u kojoj je i dijete izrazilo tugu zbog nečeg sličnog. To pomaže djetetu da jasnije razumije vezu između osjećaja, misli i ponašanja.

Starije dijete (u dobi od pet i više godina) zamolite da pokuša gledati na neku situaciju iz perspektive drugog djeteta ili odrasle osobe: “Što misliš, kako se osjeća? Zašto bi mogao biti uznemiren? Što bismo mogli učiniti da mu pomognemo?”

Izgradite empatično ozračje

Usredotočite se na zajednički rad na izgradnji ozračja koje potiče dijete na empatiju i razumijevanje u odnosima s njegovom obitelji i prijateljima. Ako se dijete bori s empatijom, pokušajte ga stimulirati stvarajući mu prilike u kojima može biti empatično i istaknite kako ljubaznost može koristiti svima: “Bilo je jako ljubazno od tebe što si pomogao svojoj sestri kad je izgubila omiljenu igračku. Kladim se da će to zapamtiti i htjeti ti pomoći kad ti zatreba!”

To će potaknuti više takvih i sličnih ponašanja u budućnosti. Snažne vještine empatije mogu pripremiti dijete za uspjeh u životu. Roditelji, učitelji, pa čak i braća i sestre mogu odigrati snažnu ulogu u postizanju ovog uspjeha, kako piše Today’s Parent.

spot_img
Dodaj komentar:

POVEZANI ČLANCI

spot_img

Najnovije

58,466LikesLikes
8,496SljedbeniciPratite
1,287PretplatnikaPretplati se