28 C
Bihać
Nedjelja, 14 Augusta, 2022

Na današnji dan rahmetli Izet Nanić klanjao džumu namaz u gradskoj džamiji u Bužimu

Četvrtog augusta 1995. godine centar ratnih dešavanja na prostoru bivše Jugoslavije bio je u Liki, na Kordunu i Baniji u Republici Hrvatskoj (nekadašnje Vojne krajine) i djelomično u Cazinskoj krajini u Republici Bosni i Hercegovini. Bio je petak. U Hrvatskoj će taj dan ostati urezan u povijest kao jedan od ključnih iz perioda domovinskog rata. Tog dana započela je operacija Hrvatske vojske (HV) pod nazivom „Oluja“, s ciljem konačnog oslobađanja okupiranih teritorija od paravojnih formacija tzv. Republike Srpske Krajine. Martićeva paradržavna tvorevina našla se pod do tada neviđenim udarom hrvatskih snaga.

U Bužimu je tog dana brigadir Nanić klanjao džumu namaz u gradskoj džamiji. Kratko i vrlo nadahnuto (kao i u uvijek) obratio se prisutnima. U poslijepodnevnim satima, uz prisustvo visokih vjerskih i političkih predstavnika, izvršena je svečana smotra novoformirane jedinice BSN „Hamza“ te uručena ratna zastava njihovom komandantu Asimu Bajrektareviću. I tom prilikom održao je lijep i nadahnut govor.

Komanda Petog korpusa imala je u vidu značaj same operacije „Oluja“ za Unsko-sanski kanton. Spajanje bosanske vojske s hrvatskom značilo bi praktično i deblokadu cijelog bihaćkog okruga. Zbog toga je Komanda korpusa odlučila svoje jedinice uputiti u susret Hrvatskoj vojsci. Osim toga, Izet Nanić bio je svjestan i opasnosti za Bužim. U naletu hrvatskih vojnika Martićeve snage mogle bi pokušati izvršiti proboj preko Bužima u Cazinsku krajinu, što bi svakako imalo velike posljedice za civilno stanovništvo. Zbog toga je Naniću bilo bitno po svaku cijenu izvršiti spajanje s Hrvatima.

Iste večeri zapisao je u svom dnevniku: “SVE JE U IGRI. NADAM SE DA ĆE USPJETI I JA SA NJIMA – a onda i narod. Pobjeda je blizu. Ako Bog da, bit će naša BiH. Osjećam da mogu uraditi zamišljeno. Nestalo je struje. SRETNO.”

Sljedećeg dana, 5. augusta, krenuo je s Ćorkovače u proboj i spajanje s HV-om u smjeru Dvora na Uni. Posljednja naredba glasila mu je: “Znate svi zadatak, cilj nam je spojiti se s Hrvatskom vojskom u Dvoru, ali, ako Hrvata ne bude u Dvoru, mi idemo u Kostajnicu. Uglavnom, spojit ćemo se. Sretno.” Na području je Ćorkovače (rejon Vijenac) tog dana i poginuo u 14 sati i 30 minuta iz neprijateljske zasjede. Otvorio je vatru sa svojom pratnjom na neprijatelja i ispalio okvir metaka. Naknadno je izbrojano 28 metaka koji su pogodili stablo bukve iza koje je bila zasjeda. Četnici su iskoristili ubacivanje novog okvira u pušku pogodivši Nanića u vrat. Bio je odmah mrtav. Tako je završio život mladog bužimskog komandanta, koji je bio na čelu 505. viteške brigade od njenog osnutka.

Dodaj komentar:

POVEZANI ČLANCI

Najnovije

58,466LikesLikes
8,496SljedbeniciPratite
1,287PretplatnikaPretplati se