Na današnji dan je 505. brigada otvorila vrata Sane, četnici bježali pred 5. Korpusom.
Na današnji dan, 19 septembra 1995.g. jedinice 505 viteške bužimske brigade oslobodile su Lušci Palanku. Borbe su trajale gotovo cijeli dan. Znali su srbo-četnici da gubitkom ovog mjesta zapadna kapija Sanskog Mosta je otvorena.
Veliku podršku našim borcima su dali pripadnici 506 kladuške brigade koji su zauzeli Korčanicu. U predvečerje spuštajući se u samo naselje primjetio sam da je naša artiljerija potpuno utihnula.
Pitao sam komandanta brigade Seada Jusića zašto artiljerija ne dejstvuje? A on mi reče:“Pogledaj malo bolje niz Lušci polje, kao što znaš efendija mi se bojimo Dragog Boga, kao što smo čuvali naše civile isto sada čuvamo i njihove civile, žene i djecu. I zaista prema Vitorogi, Voloderu i Otišu brdima iznad L.Palanke zajedno sa četnicima bježao je i narod. Možda će neko pomisliti da se nismo držali tih časnih principa u borbi, oslobađanje grada Sanskog Mosta desilo bi se dosta ranije. Međutim, mi nismo tako mislili iako je cijena koju smo za te principe platili dosta visoka.
Već sutradan četnici su na okolna brda dovukli snažnu artiljeriju i počeli da žestoko udaraju po nama. Također srpska avijacija iz Banja Luke tukla je po Korčanici. Istovremeno Arkanovi zločinci su hapsili preostale preživjele Bošnjake i Hrvate u Sanskom Mostu odvodili u logore i na stratišta gdje su ih strahovito mučili i ubijali.
Najveću skupinu od 67 ljudi među kojima je bila i jedna žena odveli su u naselje Sasina gdje su ih poslije stravičnog mučenja poubijali 21.09. 1995.g.
Dakle, dok smo mi štitili srpske civile na svakom mjestu, oni su naše zvjerski mučili i ubijali. Zato svi vi koji volite zemlju Bosnu i Hercegovinu, zapamtite kako su se ponašali branioci a kako agresori.
Neka je rahmet dušama naših šehida i naka nam vječno živi uspomena na njih i našu Armiju R BiH.
