U Unsko‑sanskom kantonu, na sjednici kantonalne Skupštine usvojen je novi Zakon o srednjem obrazovanju Unsko-sanskog kantona, opisivan kao “najznačajnija reforma u obrazovanju posljednjih godina”. Zakon uvodi licenciranje nastavnika i jasnije kriterije za stručna zvanja u školama. Predviđa unaprjeđenje kroz digitalizaciju nastave, uvođenje e-škole, informaciono-komunikacionih tehnologija, elektronskih platformi, uz mjere zaštite učenika od digitalnog nasilja. Nove odredbe predviđaju i inkluzivnost: učenicima s poteškoćama pruža se prilagođen edukacijski i tranzicijski program; obrazovanje postaje dostupno svim učenicima pod jednakim uslovima. Također, školama se nameće saradnja sa privredom, društveno-korisno i praktično učenje da obrazovanje ne bude samo teoretsko, već da učenici steknu konkretne vještine potrebne na tržištu rada. Međutim, pojedini predstavnici opozicije upozoravaju da glavni test tek slijedi: da li će se zakon provesti, izazovi su manjak stručnog kadra, potreba za podzakonskim aktima i efikasnom implementacijom.
Širi kontekst: ova reforma se uklapa i u regionalna nastojanja da obrazovanje u Bosni i Hercegovini bude inkluzivnije, modernije i u skladu sa standardima Council of Europe, kroz projekte poput “Quality Education for All – Bosnia and Herzegovina”, koji zagovara demokratsku školsku kulturu, borbu protiv diskriminacije i inkluzivnost u školama.
Upravo u trenutku kada obrazovni sistem u Unsko-sanskom kantonu doživljava možda najambiciozniju reformu u protekle decenije, donesen je Zakon o srednjem obrazovanju koji bi, ako se ispune obećanja, mogao radikalno promijeniti način na koji se u našim školama uči, živi i priprema za budućnost. Uvođenje licenciranja nastavnika, digitalizacija nastave, institucionalna kultura inkluzije i saradnja škola s privredom, sve su to elementi novog zakonskog okvira na koje se polažu nade. Međutim, s druge strane, čuju se alarmi: da li imamo dovoljno kadra, da li su škole spremne, te da li će entuzijazam pretvoriti u stvarne promjene.
Suštinski, zakon pokušava odgovoriti na one slabosti o kojima se godinama govori, ali rijetko šta mijenja: neujednačen kvalitet nastave, zastarjele metode rada, slabu povezanost škole i tržišta rada, kao i sistem koji često nema kapaciteta da prepozna i podrži djecu s poteškoćama ili različitim obrazovnim potrebama. U teoriji, novo zakonsko rješenje postavlja jasnije standard, nastavnik više ne bi trebao biti samo formalno zaposlen, već profesionalno licenciran i kontinuirano stručno usavršavan. Škole bi, barem na papiru, morale pratiti tehnološki razvoj društva, koristiti savremene digitalne alate i osigurati sigurnije online okruženje za učenike.
Posebno se naglašava inkluzivnost: učenici s poteškoćama u razvoju, zdravstvenim izazovima ili socijalnom isključenošću konačno su sistemski uvedeni u zakon kroz prilagođene nastavne planove, tranzicijske programe i dodatnu stručnu podršku. Također, zakon školama nameće obavezu saradnje sa privredom, čime se otvara prostor za više praktične nastave i stjecanje konkretnih vještina, a ne samo gomilanja teorijskog znanja koje često ostaje neupotrebljivo nakon završetka školovanja.
Međutim, iza reformskih formulacija ostaje ključno pitanje: da li su škole u Unsko-sanskom kantonu zaista spremne za ovu promjenu? Infrastrukturni problemi, hronični nedostatak stručnog kadra, neujednačeni uslovi rada u urbanim i ruralnim sredinama, kao i potreba za čitavim nizom podzakonskih akata bez kojih Zakon ne može živjeti u praksi, sve to baca sjenku sumnje na brzinu i kvalitet implementacije. U tom kontekstu razgovarali smo s Denisom Osmankićem, ministrom obrazovanja, nauke, kulture i sporta u Vladi Unsko-sanskog kantona.
KRAJINA: Nakon deset godina, Unsko-sanski kanton dobio je novi Zakon o srednjem obrazovanju. Koje su ključne novine i razlozi za njegovo donošenje?
Osmankić: Novi zakon je rezultat višegodišnje reforme obrazovnog sistema u Unsko-sanskom kantonu i usklađen je s evropskim standardima i okvirnim zakonima Bosne i Hercegovine. Dosadašnji zakon više nije odgovarao savremenim izazovima, posebno u oblastima digitalizacije, stručnog obrazovanja, sigurnosti u školama i povezivanja obrazovanja s tržištem rada. Ključne novine odnose se na uvođenje sistema „E-škola“, jačanje inkluzivnog obrazovanja, obaveznu eksternu maturu, unaprjeđenje kvaliteta nastave, sigurnosne politike u školama, te jasnije definisanu ulogu nastavnika, roditelja i učenika u obrazovnom procesu.
KRAJINA: Zakon predviđa mogućnost formiranja novih srednjih škola kojih trenutno nema u Unsko-sanskom kantonu. Može li to pomoći u rješavanju problema nedostatka kadrova?
Osmankić: Omogućavanjem osnivanja novih škola i novih obrazovnih profila stvaraju se uslovi da obrazovni sistem odgovori realnim potrebama tržišta rada. Na taj način možemo planski obrazovati kadrove koji trenutno nedostaju – kako u privredi, tako i u javnom sektoru. To je dugoročna mjera za zadržavanje mladih u Kantonu i jačanje ukupnog ekonomskog i društvenog razvoja.
KRAJINA: Među mogućnostima je i osnivanje srednje policijske škole. Koliki bi bio njen značaj za sigurnosni sektor?
Osmankić: Osnivanje srednje policijske škole bio bi izuzetno važan iskorak za cijeli sigurnosni sistem. Takva škola omogućila bi ranu selekciju i profesionalno usmjeravanje mladih ka policijskom pozivu, uz sistemsku fizičku, stručnu i etičku pripremu. Time se dugoročno stvara stabilan, obrazovan i profesionalan policijski kadar, što je od izuzetne važnosti za sigurnost građana Unsko-sanskog kantona, ali i šire.
KRAJINA: Postoje li već definisani koraci za eventualno osnivanje srednje policijske škole?
Osmankić: Zakon je dao jasan pravni okvir za osnivanje ovakve škole, ali sama realizacija podrazumijeva ispunjavanje više precizno definisanih uslova. To uključuje izradu elaborata o opravdanosti, analizu potreba sigurnosnog sektora, osiguranje kadrovskih, prostornih i tehničkih kapaciteta, kao i saglasnosti nadležnih institucija. Tek nakon toga Vlada i Skupstina Unsko-sanskog kantona može donijeti konačnu odluku o osnivanju. Nakon stupanja na snagu Zakon naše resorno Ministarstvo će zajedno sa Ministarstvom unutrašnjih poslova započeti aktivnosti izrade elaborata i osnivanje policijske škole što je od javnog interesa. Smatramo da je vrlo bitno da se policijski službenici obrazuju kroz redovno formalno obrazovanje, kako bi što profesionalnije i stručnije obavljali svoj poziv.
