Martin Brod kod Bihaća čuvar prirodne veš-mašine i mlina starog više od 350 godina

Martin Brod, malo selo u blizini Bihaća, smješteno u samom srcu Nacionalnog parka Una, skriva priču koju rijetko čujemo, ali koja zaslužuje da bude ispričana. U ovom selu, koje broji tek pedesetak stalnih stanovnika, svakodnevica je isprepletena s prirodom, naslijeđem i tihom borbom za opstanak.

Čuvari tradicije

– Martin Brod je malo selo, nema puno stanovnika. Sela umiru, kao i svugdje u svijetu, nije to samo problem u Bosni i Hercegovini, mladi odlaze, tako da je u Martin Brodu uglavnom starija populacija – rekao je za Anadoliju Dragan Reljić, jedan od stanovnika Martin Broda, koji govori o životu u selu koje, iako maleno, čuva tradiciju staru stoljećima.

Cijele godine, kako je kazao, u selu je 50-ak ljudi, ali tokom sezone bude više.

– Ima puno vikendica gdje ljudi dolaze pa budu od kraja proljeća do početka jeseni – rekao je.

Ipak, dolazak turizma i formiranje Nacionalnog parka Una dali su novi život ovom kraju. Priroda, netaknuta i veličanstvena, sve više privlači posjetioce iz cijelog svijeta.

– Početkom, uz uspostavljanje Nacionalnog parka u BiH, obuhvaćeno je i ovo naše selo, a samim tim je dobilo i neku drugu dimenziju. Turizam je krenuo i svake godine sve više i više turista dolazi. Naravno, sve je to zahvaljujući Nacionalnom parku koji je to i na marketinški i svaki drugi način pomogao da se desi – ispričao je Reljić.

Kulturno blago

Na svom imanju, čuva dvije posebnosti Martin Broda: tradicionalnu bučnicu i stari mlin. Ove dvije znamenitosti ne samo da su kulturno blago sela, već su i brend Nacionalnog parka Una.

– Bučnica, pošto ljudi ne znaju šta znači riječ bučnica, sad su je nazvali prirodna veš-mašina, je eko veš-mašina i ona je stara više od tri stotine godina i ona služi za pranje velikih stvari ka što su deke, jorgani, pokrivači… I to se pere bez deterdženta, sapuna, bez ikakve hemije, samo pritisak vode – rekao je Reljić.

Još stariji je mlin – vodenica stara više od 350 godina, jedina aktivna u selu. Nekada ih je, kaže, bilo više od 60. Danas ih je ostalo nekoliko, ali samo je njegov u funkciji.

– A mlin, negdje ga zovu vodenica, još uvijek održavamo tu tradiciju u našem naselju. Mlin je čak i stariji nego bučnica, više od 350 godina – rekao je Reljić navodeći da je poslije Drugog svjetskog rata bilo više od 60 mlinova, ali da je ovo sada jedini funkcionalni mlin.

– Imamo još tri, ali ljudi nisu tu, tako da se ne bave mlinarstvom u tolikoj mjeri. Melju se sve vrste žitarica, od pšenice, heljde, kukuruza… – pojasnio je.

I dok turisti dolaze, dive se vodi, zelenilu i tišini, stanovnici Martin Broda vode tihu borbu da selo ne nestane.

– Ovdje se živi od prirode i s prirodom. Možda nisam objektivan, ali Una je najljepša rijeka u BiH. I kad jednom dođete ovdje, nećete poželjeti otići – dodao je.

Unska regata

Milančev buk (Veliki slap), koji je jedan od martinbrodskih slapova, smatra se najljepšim dijelom sedrenog područja.

Vodopadi su nastajali u dugom vremenskom periodu zahvaljujući izuzetno čistoj vodi bogatoj mahovinom i algama od kojih nastaju sedrene barijere sa kojih voda pada.

Upravo ovakve predispozicije omogućile su održavanje tradicionalne Unske regate, a sezona raftinga traje od aprila do oktobra.