U ponedjeljak, 11. novembra, Sarajevo je ispratilo jednog od svojih najvrsnijih učenjaka i hafiza, Ismeta ef. Spahića, čija je smrt ostavila neizbrisiv trag u srcima svih koji su ga poznavali.
Dženaza-namaz i posljednji ispraćaj obavljeni su u haremu Gazi Husrev-begove džamije, a potom je obavljen i ukop. Bivši zamjenik reisul-uleme, dugogodišnji profesor Gazi Husrev-begove medrese i hatib ove čuvene sarajevske džamije, svojim je radom i posvećenostima muslimanskoj zajednici stekao vječni respekt.
Iako je ljudima teško opisati koliko je njegov odlazak bio dubok gubitak, jedan zapanjujući trenutak pokazuje da možda postoji više od onoga što naše oči mogu vidjeti. Na društvenim mrežama pojavile su se fotografije koje prikazuju pet mačaka kako obilaze mezar hafiza Spahića. Fotografije su oduzele dah mnogima, jer se pojavila misao: “Mačkama je Bog dao moć da vide ono što mi ne možemo.”
Naime, mačke, za koje se vjeruje da posjeduju izuzetnu osjetljivost prema duhovnim svjetovima, često obilaze mezarje, a za njih se kaže da mogu vidjeti ono što je za ljudsko oko nevidljivo, uključujući džine i patnju onih koji su preminuli. Rijetko se viđaju u blizini grobova, jer su poznate po tome da osjećaju prisustvo nečega nesvjetovnog. Ipak, samo nekoliko trenutaka nakon što je dženaza i ukop Ismeta ef. Spahića završena, pet mačaka bilo je na njegovom mezaru, kao da su došle da odaju počast ovom velikom duhovnom autoritetu.
Taj trenutni susret između mačaka i mezara ispunjen je nečim više od običnog trenutka. Mačke, očigledno, dolaze iz nečijeg, nevidljivog svijeta, a njihov posjet mezaru velikog hafiza otkriva duboku istinu – da postoji više među nebom i zemljom nego što možemo dokučiti. Da li su one samo fizički tu, ili su, možda, njihovim nesvjesnim prisustvom, donijele i duhovnu dimenziju koja nadmašuje naše razumijevanje?
“Rahmet neka ti je duši, veliki hafize,” napisali su na društvenim mrežama, sjećajući se njegovog velikog doprinosa. “Mačkama je Bog dao moć da vide ono što mi ne možemo. One vide i osjećaju ono što je nama nedostupno.” U tom simboličnom trenutku, mačke su, možda, pokazale ono što je ljudima preostalo tek u vjerovanjima – duboku, duhovnu povezanost sa dušama koje nisu među nama, ali su u našim srcima i sjećanjima vječno prisutne.
Selo Vukeljići, koje je poznato kao jedno od najvažnijih sufijskih mjesta u Bosni i Hercegovini, također se spominje u ovom kontekstu. U Vukeljićima se, naime, nalazi tekija izgrađena u 18. stoljeću, koja je i danas duhovno okupljalište. Ovdje je šejh Husein-baba Zukić, osnivač tekije, ostavio neizbrisiv trag, a ovo mjesto danas okuplja derviše i vjernike iz svih krajeva svijeta. I Vukeljići, kao i hafiz Spahić, simboliziraju duhovnu dimenziju koja nadmašuje vrijeme i prostor.
Svi mi koji smo ga poznavali, kao i oni koji su ga poštovali, sada možemo samo osjetiti tu nevidljivu dimenziju duhovnosti koja se očituje u trenutnim susretima mačaka i hafizovog mezara. Mačke, te tajanstvene životinje, možda su samo došle da podsjete na to da život nije samo ono što vidimo očima, već da postoji mnogo više od toga – nešto što samo duša može osjetiti.
