Na današnji dan, 15. juna 1992. godine, na željezničkom mostu u mjestu Loskun, iznad rijeke Une kod Bihaća, dogodila se jedna od najtragičnijih epizoda u odbrani Krajine. U agresorskoj zasjedi život su izgubili 17 pripadnika Teritorijalne odbrane i rezervnog sastava MUP-a, većinom iz Orašca, koji su pokušavali probiti obruč prema slobodnoj teritoriji Bihaća.
Na spomen-ploči koja danas svjedoči o toj tragediji, ispisana su imena 16 boraca iz Orašca i jednog borca iz Ključa, čiji je identitet ostao nepoznat:
Poginuli heroji:
- Vojniković (Mehmed) Meho – komandant TO Orašac
- Vojniković (Mehmed) Sulejman
- Vojniković (Mehmed) Nasuf
- Zulić (Hamidija) Hamdo
- Zulić (Hamidija) Mustafa
- Zulić (Hamidija) Džemal
- Kolaković (Osme) Hamza
- Kolaković (Derviš) Safet
- Dedić (Tale) Juso
- Tutić (Muharem) Enver
- Sušić (Omer) Behrudin
- Topić (Mujo) Teufik
- Osmanagić (Mehmed) Esad
- Behram (Muharem) Esad
- Vidžadović (Adem) Husein
- Hrnjica (Mujo) Zahid
- NN – borac iz Ključa
Preživjeli proboj, ali kasnije izgubili život:
- Kolaković (Hamza) Irfan
- Kasić (Bešir) Adem
- Vojić (Hamza) Asmir
Jedini koji je preživio ovu krvavu zasjedu i danas svjedoči o stravičnim trenucima na mostu je Ahmet Dervišević, koji s bolom, ali i ponosom čuva sjećanje na svoje saborce.
Ova tragedija ne pripada samo porodicama stradalih – ona je dio kolektivnog pamćenja Krajine, dio istorije Bihaća i njegove borbe za slobodu. Loskunski most je danas mjesto molitve i poštovanja, simbol herojstva, ali i opomene.
Neka je vječni rahmet poginulim borcima !!!