U Krajini dvojica religijski različitih duhovnih vođa – u suživotu, miru, lijepim željama: „Mi smo prijatelji! Ostajemo ovdje, makar ostali zadnji!”
Hadžifejzović: “Selam alejkum, fratre!” Fra Ivan Tučić: “Alejkumu selam!” Hadžifejzović: “Mir s vama, efendija!” Efendija Abdulaziz: “Mir i Vama!”
Hadžifejzović: “Hoćete li tražiti vašu džamiju nazad?”
Fra Ivan: “Kad se stvore bolje prilike! Dobro je da je to ostalo mjesto molitve! Nije važno je li crkva ili džamija – najbitnije je da je prostor molitve!”
Hadžifejzović: “Efendija, hoćete li vratiti vašu crkvu njima?”
Efendija Abdulaziz: “Bio sam u Španiji i rekao mi je jedan kolega: ‘Potraži fratra i reci da si ti efendija u crkvi, a on fratar u džamiji.’ Mislim da je to najbolji odgovor!”
Hadžifejzović: “Ima li jedinstva među vama?”
Efendija Abdulaziz: “Možda nismo najuspješniji, ali smo najupečatljiviji! Iznijeli smo razne projekte. Pozovemo se na kafu, redovno komuniciramo i mimo obaveznih dijelova koji nas drže! Pravi smo prijatelji!”
Hadžifejzović: “Je li to samo kafica ili nešto više?”
Fra Ivan: “Mi svojim primjerom želimo pokazati kako se ne slažemo sa pričama koje bi proizvele nove sukobe! Ne samo da možemo – želimo živjeti zajedno! Želimo svojim porukama stvarati bolje uvjete za svakog čovjeka, bez obzira kako se zvao! Danas bi bili najsretniji da naredne godine 1. marta proslavimo, a da ljudi manje razmišljaju o odlasku, a više o izgradnji Krajine i naše države BiH!”
Efendija Abdulaziz: “Moja najiskrenija poruka svakom čovjeku je da je rahatluk najbitniji u životu – sve drugo je manje sporedno! Čovjek će doživjeti najveći rahatluk tamo odakle je potekao!”
Hadžifejzović: “Ja sam konkretniji: jedna fetva, da se rodi troje djece…”
Efendija Abdulaziz: “Prošlo je to vrijeme fetve…”
Fra Ivan: “Ja nemam djece, pa nemam pravo drugima govoriti!”
Hadžifejzović: “Fratre, kako to da vam BiH toliko znači? Mi vidimo da je to jedna čista emocija…”
Fra Ivan: “Mi smo, kao ‘Bosna Srebrena’, jedina organizacija koja djeluje od srednjeg vijeka! Ako se ikome ne može sporiti Bosna, ne može franjevcima! To je naša majka i mi želimo kao bosanski franjevci svojim životom pokazati da je poštujemo, volimo i cijenimo i da ćemo tu ostati! Makar ostali zadnji, ali ćemo ostati!”